Ne moraju uvijek biti čokolada i jagode

U nedjelju oko podneva, u slastičarnici nazvanom Laboratorij za sladoled u starom dijelu Bonna je još mirno. Iako sunce sja i toplo je, tek rijetko koja mušterija navrati po sladoled. "Gužva obično nastaje tek poslije podne", objašnjava prodavačica Iva Stojanov. "Preko vikenda ljudi obično duže spavaju."

Laboratorij za sladoled se ne bavi nekakvim znanstvenim analizama, nego je tako nazvan jer se bavi eksperimentiranjem i mušterijama nudi nove, neuobičajene okuse.

Vlasnica Petra Recker je upravo završila s proizvodnjom sladoleda za taj dan. U ljeti je potrebno rano ustati kako bi svi okusi bili spremni kad dođu mušterije. "Ako se sladoled dobro i dugo miješa, onda se i stvori lijepa i kremasta masa. Za to je potrebno vrijeme i treba strpljivosti i pažnje", kaže ona.

Egzotično ili klasično?

Ta slastičarnica svakog dana nudi desetak različitih okusa sladoleda. Oni sežu od klasičnih aroma poput čokolade, vanilije ili jagoda pa do egzotičnih kreacija poput avokada ili karamele sa soli. "Avokado se kod nas već podjednako traži kao i čokolada ili vanilija", objašnjava vlasnica. Zapravo, tek potražnja ju je i navela da se okuša i u tako neobičnim okusima.

Ali kada je riječ, koji sladoled Nijemci najviše vole, tu se malo toga promijenilo kroz sve te godine. "Klasične arome su i dalje najomiljenije", objašnjava Annalisa Carnio iz udruge talijanskih slastičara u Njemačkoj. Ali i ona primjećuje kako se sve traže nekakvi novi, "drugačiji" sladoledi.

Zapravo, odabir ovisi i o dobu mušterije: "Djeca vole klasične arome: oni žele obično jagode, vaniliju ili čokoladu". Annalisa Carnio svjedoči kako su odrasli spremniji upustiti se u nepoznate vode. To ne mora značiti neki potpuno novi okus, nego i poznatu aromu koja u sebi ima nešto novo: "Utvrdili smo da  kod nekih okusa veoma dobro prolazi ako im se dodaje nekih začina ili začinskih biljaka."

Ponovno otkriće šerbeta

Drugi trend jest sladoled bez mlijeka - time i bez laktoze koja je kod nekih mušterija došla na zao glas, objašnjava Petra Recker. Zato njena slastičarna takvim kupcima nudi velik izbor šerbeta kako se on radi u Italiji i Francuskoj: smrznut, ali nakon dugotrajnog miješanja i na pravoj temperaturi, smjesa se ne smije pretvoriti u blok leda.

I izbor okusa ne ostaje kod voćnih aroma. Tako Sandra Marquez dolazi u tu bonsku slastičarnicu samo zbog takvog sladoleda: "Uzimam šerbet od čokolade, njega nema skoro nigdje drugdje." Ipak, i ona je sklona eksperimentima pa tako danas uzima vrstu koja je oplemenjena okusom naranče.

Zapravo, nema granica mašti kod kreacija sladoleda. Čak i oni skloni alkoholnim napicima mogu u svom piću uživati i u obliku sladoleda. Preko interneta se tako može naručiti i sladoled s okusom raznih rakija, likera, vina i piva, ali iskusni slastičari znaju kako postoji velik problem s takvim sladoledima.

Tako i Petra Recker nudi sladoled od pomele (Citrus maxima) sa Camparijem: "Gorkasta aroma tog ploda se dobro slaže s tim talijanskim aperitivom, ali treba znati kako alkohol spušta granicu smrzavanja sladoleda." To je zapravo isto kao i kod antifriza u automobilu čiji alkohol sprječava smrzavanje vode. Ali u slastičarnici svi sladoledi stoje u istom hladnjaku i jedan sladoled ne može biti hladniji od drugih. Jedino je rješenje biti veoma štedljiv kod dodavanja alkohola - na cijelu porciju od nekoliko litara sladoleda dolazi tek malena čašica alkoholnog pića.

Još jedno zlatno pravilo za dobar sladoled jesu i svježi i kvalitetni sastojci. Mušterije sve više paze što jedu, pa je tako i Petra Recker sigurna: "Dobar okus i dobra kvaliteta sastojaka: to je vjerojatno trend koji će potrajati i u budućnosti."