Nasilje nije metoda uspješnog izlječenja | Panorama | DW | 13.08.2012
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Panorama

Nasilje nije metoda uspješnog izlječenja

Ubojstvo štićenika terapijskog centra za ovisnike kod Loznice u Srbiji i u susjednim je državama potaknulo rasprave o metodama odvikavanja. Tako se i u BiH mnogi pitaju ima li nasilja i u tamošnjim terapijskim centrima.

Na području Bosne i Hercegovine postoji pet komuna za ovisnike o drogama: po jedna u Sarajevu, Kaknju i Međugorju te dvije u Banja Luci – "Marjanovac" i "Bastasi". Dragan Janjić bivši je štićenik terapijske zajednice "Marjanovac". 20 godina je bio na heroinu. Dvije godine terapije su mu promjenile život. Nakon toga tri godine je radio u centru kao psihoterapeut. Kaže da se zajedica zasniva na psihoterapijskom programu uz fizičke poslove: "Bilo je šest sektora - štala, čišćenje kuće, priroda, praonica, kultura i kuhinja."

"Fizičkog zlostavljanja ili bilo kakvog oblika nasilja nije bilo", kaže Dragan. On navodi da je imao kontakt s ljudima koji su boravili u terapijskom centru "Crna Reka". "Kažu da je to bio pakao. Samo rad, a ako neće raditi, šibaj. A to ne može tako. Mora se doći do problema zbog čega si ti to počeo", priča Dragan.

Čovjek na prvom mjestu

Tamara Todorović

Tamara Todorović

Dok je "Marjanovac" kod Aleksandrovca zajednica u kojoj borave i muškarci i žene, terapijski centar "Bastasi" rezerviran je samo za muškarce. Radi od 2003. godine u okviru Udruženja građana Viktorija. Program traje dvije godine, a zasniva se, kako kaže Tamara Todorović, psihologinja u savjetovalištu, na programu u kojem je čovjek na prvom mjestu te da ništa nije prepušteno slučaju. Norme se poštuju kako bi štićenici spoznali i promjenili sebe nakon završenog programa. Slučaj ubojstva štićenika u Srbiji zgrozio je i voditelje ovog programa, kaže Todorović i dodaje: "Naš program ne podržava nikakvo nasilje. Štićenici mogu imati stimulativne mjere u smislu da, ako učini nešto u komuni što nije za njegovo dobro, onda se on stimulira da razmisli o tim posljedicama. Program je izazovan. Ako ste u izolaciji s nepoznatim ljudima nije lako ali to je, uvjetno rečeno, cijena koju čovjek mora platiti za svoje zdravlje", kaže Todorović.

Uspješnost programa u "Bastasima" je visokih 90 posto i osobe koje su završile program uspješno su se vratile u društvo. Jedan od njih je i Vanja iz Banja Luke, ovisnik punih 10 godina, sada zaposlen u komuni kao tehnički operater. Sustav je, kaže Vanja, tako postavljen da se poštuje hijerarhija, pa stariji momci obično uvode mlađe, odnosno nove članove u pravila ponašanja.

Bivši ovisnik Vanja

Bivši ovisnik Vanja

"Mi u komuni imamo štalu, pet svinja, osam koza, vrt. Momci idu i po selu, surađujemo i sa seljacima, uz pratnju tehničkog operatera", priča Vanja, navodeći da radni dan traje i do 19 sati: "U pola osam je dnevnik koji je obavezan. To je jedini prozor u svijet u komuni. Imamo tri dnevnika. Jedne večeri RTRS, druge srbijanski i treće federalni. Za fizičko nasilje ili unošenje droge odmah slijedi isključivanje iz komune."

Stimulansi ili fizičko zlostavljanje kao terapija

Život u zajednici isplaniran je do najsitnijih detalja. Osim radnog dijela programa, postoji i terapijski dio što podrazumijeva razgovor sa štićenicima. Psiholog iz Banja Luke Aleksandar Milić kaže da je svaki oblik nasilja u terapijskim zajednicama nedopustiv jer takve metode imaju suprotan učinak. "Postoje stimulativne mjere, on ima zadovoljenje potreba u okviru normi, ali je stimuliran da može imati više ili manje, ovisno o tome kako se angažira. To je jedan vid potkrepljenja i stimulacije", objašnjava psiholog Milić.

Banja Luka, Bastasi. Auf dem Bild ist das Zentrum Bastasi für die Drogenabhängigen in der Nähe von Banja Luka. August 2012 - Autor: Dragan Maksimovic

Banja Luka Bastasi

Slučajevi fizičkog zlostavljanja u komunama u BiH nisu zabilježeni, a i iz navedenih primjera može se zaključiti da se u terapijskim zajednicama provode programi, prilagođeni uspješnoj resocijalizaciji bivših ovisnika. U BiH nema preciznih podataka o broju ovisnika ali se prema nepotpunim podacima pojedinih udruženja spominje brojka od 120.000 od čega je oko 7.500 intravenoznih.

Preporuka uredništva