Napad političara na "Deutsche Bank"

Direktor "Deutsche Bank" Josef Ackermann je prošlog tjedna pred novinare izašao sa - kako je mislio - dobrom viješću: ova najveća financijska institucija uspjela je povećati svoju neto dobit za 87% i banka je prošle godine zaradila 2 milijarde i 550 milijuna eura. No dolina suza još nije prošla, vrijednost njenih dionica je još uvijek preniska usprkos ovom izdašnom poklonu dioničarima pa će zato banka nastaviti sa svojim programom štednje. A taj program štednje se ne mjeri tek u centima i eurima nego u živim ljudima: biti će ukinuto 6400 radnih mjesta, od toga gotovo 2000 u Njemačkoj.

I tu negdje je i političarima prekipjelo: političarka socijaldemokrata, Andrea Ypsilantis praktično je pozvala na bojkot Deutsche Bank i izjavila da si "svaka mušterija Deutsche Bank se može pitati, hoće li više učiniti za opstanak radnih mjesta u Njeačkoj ako prijeđe u neku javnu štedionicu" a predsjednik stranke "Zelenih" Reinhard Bütikofer otišao je i korak dalje: u direktoru Deutsche Bank on vidi neodgovornu osobu koja se ponaša kao da može samo zahtijevati od društva i politike ali da istovremeno ne mora biti i dobar građanin ove države:

"Kada jedno poduzeće kao Deutsche Bank može objaviti tako golemu dobit u isto vrijeme kada se svi mi trudimo spustiti ovu ogromnu nezaposlenost, i onda u istom dahu cinično najaviti kako će onda još malo povećati nezaposlenost jer tako ćemo imati još veću dobit - to više ne mogu slijediti i shvatiti da to tako može ići."

Dakako, možda bi ste mogli pomisliti kako se ništa drugo ne može ni očekivati od lijevo orjentiranih političara - ali to ne misle samo oni: upravo šef Bavarskih kršćanskih demokrata Edmund Stoiber je izjavio da kada se "zarađuju milijarde i istovremeno najavljuje da će se otpustiti 6000 ljudi, onda je to neukusno, to je nesposobnost i to se ne može prihvatiti i naravno da se mora kritizirati." Napadi na Deutsche Bank dakle dolazi iz svih tabora i štoviše, neki političari pitaju kako ta institucija ima obraza onda se još uvijek zvati Deutsche, dakle Njemačka banka. Odgovara bivši predsjednik Udruženja njemčake industrije, Hans-Olaf Henkel:

"Njemačka banka je najveća privatna banka u našoj zemlji i ona je potpuno podcijenjena na tržištu. Ti političari bi trebali znati kako "City bank" ili najveće banke iz Španjolske ili Francuske mogu kupiti Deutsche Bank a da uzmu novac samo iz svoje priručne blagajne. Onda bi trebalo čuti povike političara. To se mora spriječiti baš u ime privrednog prostora Njemačke. I stoga je ispravno da se gospodin Ackermann i njegova momčad brine o tome kako bi vrijednost dionica Deutsche Bank ponovno narasla jer je trenutno smiješno niska."

Predsjednik uprave Njemačke Savezne banke Meister pita da valjda nije zabranjeno bankama stvarati dobit koji bi im omogućio da ponovno zaigraju u svjetskoj ligi, a predsjednik nadzornog odbora Deutsche Bank i bivši direktor iste institucije Rolf Breuer upozorava kako se bankarski poslovi ne mogu tek tako objasniti javnosti jer su ipak drugačiji od proizvodnje automobila.

No isto tako je očito da sada više ne pomaže tek puko zamagljivanje i priča o nekoj višoj nauci: iz Frankfurta se već čuje kako je cijela ova polemika krenula krivim smjerom i kako je nezadovoljstvo usmjereno protiv sasvim krivih osoba : sitnih namještenika po filijalama Deutsche Bank. Josef Ackermann je u internom e-mailu suradnicima banke još jednom ponovio kako namjerava nastaviti sa ukidanjem radnih mjesta kao jedinim jamstvom da banka nastavi uspješno poslovati - ali čuje se i da raste otpor i unutrar same banke protiv direktora. Ne toliko iz milosrđa prema onima koji će ostati bez posla jer Joachim Lang, profesor poreznog prava sveučilišta u Kölnu ukazuje kako je Ackermann svojom izjavom diskreditirao sve one koje naglašavaju kako je smanjenje poreza osnovni preduvijet opstanka radnih mjesta u Njemačkoj - jer očito, mlati pare i otpušta ljude. Citirajmo profesora punim riječima: "Gospodin Ackerman dao je svinjski blesavu izjavu. On nema nimalo političkog senzibiliteta. To su ti novčari koji nemaju nimalo osjećaja kako djeluje neka njihova nezgrapna izjava." A iako ovo nije ni prvi skandal o arogantnosti Deutsche Bank niti prvi skandal u kojem je upleten Josef Ackermann, dodajmo svemu ovome još jedan aspekt rasprave o ovom direktoru Deutsche Bank i očuvanju radnih mjesta u Njemačkoj koji mu nimalo ne pomaže u javnosti: on nije Nijemac nego - Švicarac.