Nanovizije i nanofilozofija

Ova je godina u Njemackoj proglašena godinom tehnike. Iducih 12 mjeseci ce se zato više pozornosti na raznim manifestacijama psvetiti znanstvenim istraživanjima i njihovoj tehnickoj primjeni. Jedno od težišta je takozvana nanotehnika. To ime je nastalo po nanometru, milijuntom dijelu milimetra. Na podrucju takozvanih nanostruktura postoji citav niz novih spoznaja: novi materijali, sve manji senzori i sicušni motori. No, nanosvijet ne oduševljava samo znanstvenike i inženjere, nego i vizionare, filozofe i pisce znanstvene fantastike.

Vizija iz knjige Michaela Crichtonsa "Plijen": jata sicušnih nano-cestica ujedinjenih u poluinteligentna bica, koja napadaju svoje tvorce kako bi se prodrijeli u njihova tijela, što uzrokuje negativno mutiranje karaktera napadnutih. No i to je još uvijek bolje od vizije americkog nanoproroka Erica Drexlera u kojoj nanoroboti, koji su izmakli kontroli, mogu promijeniti svijet, naravno, ukoliko se ne posluša Drexlerova upozorenja.

Taj koncept znanstvenici ne shvacaju ozbiljno. Richard Smalley, koji je 1996. godine dobio Nobelovu nagradu za kemiju, upozorio je na jedinstvene znacajke kemijskih spojeva što znaci da se svi atomi ili molekule ne mogu povezivati jedni s drugima. On je vjerojatno u pravu i zato se svijet ne mora bojati najezde nanomašina.

No, konvencionalna nanotehnologija sve više dobiva na znacenju, a pojedine grane te nejasno definirane znanosti vec utjecu cak i na našu svakodnevicu.

Nanotehnologija vec je dostigla i filozofe. Profesor znanstvene filozofije Alfred Nordmann s Tehnickog sveucilišta Darmstadt o novim vizijama kaže:

"Kada se kaže da prirodu stvaramo jedan po jedan atom, onda to u stvari vec znaci da se više ne radi o istraživanju prirode. Pokušaj utvrdivanja zakonitosti postojece, vjecne prirode vec je stara stvar. Danas se kaže da je priroda inžinjer koji gradi pomocu atoma, pa mi želimo pokušati isto. Dakle, najprije se pocelo poput svojevrsnog inžinjera konstruirati vec postojecu prirodu, a onda se otišlo korak dalje tako što ju sada svojim novim konstrukcijama u nacelu pokušavamo nadmašiti."

Tako nanotehnologija na neki nacin dobiva misticne razmjere. To tvrdi i Rosalyn Berne, asistentica profesora za religiju i moralnu filozofiju na Sveucilištu americke savezne države Virginije. Na pitanje ima li i sadašnja znanost mitske znacajke, ona odgovora: "Naravno. To je posebno vidljivo kod nanotehnologije, koja poprima skoro karakter znanstvene revolucije. U tehnickom razvoju uvijek postoje vrhunci kada se misli da su se napokon ostvarili svi snovi. Tako je bilo kod elektriciteta, kod atomske energije. A sada sve krece iz pocetka. Sada ponovo kažemo: uspjeli smo, no sve možemo uraditi još bolje. To je najstarija prica na ovom planetu."

Obecanja sljedbenika nanoproroka Erica Drexlera stvarno su biblijska: medu njima su vjecno zdravlje, pa cak i besmrtnost. Rosalyin Berne smatra da se iza toga kriju stare ljudske cežnje. No, hoce li nanotehnologija ljude stvarno uciniti sretnijima? Jer, ona bi ponajprije mogla preoblikovati društvo i to ne uvijek na bolje. Vec i tako korisne stvari kao što su hladnjak, mikrovalna pecnica i gotova jela imaju i svoje negativne strane. Rasalyn Berne kaže:

"Mi oblikujemo tehnologiju, tehnologija oblikuje nas. Tako je u SAD-u tradicija obitelji okupljene kod zajednickog rucka, koja uživa u razgovorima, skoro posve zamrla."

U Sjedinjenim Državama obilnost hrane koja stalno stoji na raspolaganju vec dovodi do problema u proizvodnji lijesova, jer ljudi su postali duplo deblji nego ranije. A nanotehnologija obecava još vece materijalno obilje. Cini se da su vec i stare civilizacije dobro znale što znaci gubitak motivacije i puka ekstravagancija kao kod starog plemstva. Tako se u najgore kineske kletve ubraja i ona: želim ti da ti se ispune sve želje.

Time pada posve novo svjetlo na jednu ne baš omiljenu ustanovu, jer ona za ispunjenje želja ostavlja ograniceni prostor: porezni ured. Njega cak ni nanotehnologija ne može izbjeci.