Najviše kazne za Herceg Bosnu
11. veljače 2011
Tužitelj Scott zatražio je od Sudskog vijeća ukupno 220 godina zatvora zbog ratnih zločina, a reakcije u Hrvatskoj na taj su zahtjev ogorčenje branitelja i ocjena kako se Haaški tribunal potpuno pretvorio u politički sud.
Odvjetnici optuženih nisu iznenađeni visinom zatražene kazne jer, kako ističu, tužitelji Kennet Scott i Douglas Stringer smatraju da su dokazali udruženi politički poduhvat u cilju razbijanja Bosne i Hercegovine te 1090 kaznenih djela, grupiranih u 26 zločina tijekom rata od 91. do 95. godine. Uz to, tužitelji su nerijetko poistovjećivali Herceg Bosnu s ustaškom, pa i nacističkom ideologijom. Odvjetnik Slobodana Praljka Božidar Kovačić ističe i kako je uobičajeno da Tužiteljstvo traži maksimalne kazne. No, Kovačić i upozorava da je to nerealan zahtjev. „Rekao bih jedan utjecaj, jedna poruka javnosti.“, kazao je Kovačić.
Politički proces?
Branitelji su već od Vlade zatražili da reagira na moguće kazne, napose zbog opasnosti da se uz šestoricu, kojima se sudi, optuži i cijeli hrvatski državni vrh za udruženi zločinački pothvat. Za predsjednika HSP-a Danijela Srba taj je zahtjev potvrda da je Haaški tribunal postao politički sud kojemu je za krajnji cilj suditi hrvatskoj odluci o stvaranju samostalne države.
SDP-ov saborski zastupnik Tonino Picula, ističe da je Međunarodni sud pravde odbacio tužbu Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid, a ako bi sad Haaški tribunal presudio šestorki da su bili izvršitelji političkih naloga iz Zagreba, doći će do situacije da će Hrvatska biti više biti kriva za strahote u BiH nego Srbija.
Sve u svemu, i analitičari i političari suglasni su kako je proces šestorki zapravo osuda političkog projekta iza kojega su stajali Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Mate Boban. Uz to se i podsjeća kako će takva presuda imati reperkusije na ocjenu stvaranja hrvatske države.
(Pre)visoka cijena
Hrvatska je platila visoku cijenu politike prema kojoj je Herceg Bosna trebala postati njena 23 županija. Ne samo zbog toga što je bila u svojevrsnoj međunarodnoj izolaciji jer se iz žrtve pretvorila u agresora, nego i zato što se prepolovio broj Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini. Oni danas imaju teškoća u ostvarenju prava na poziciju konstitutivnog naroda, a mnogi i danas nastoje iz BiH preseliti u Hrvatsku.
Službeni Zagreb godina se morao i još uvijek mora dokazivati da nema nikakvih pretenzija miješati se u odnose u drugoj državi, a ovakva najave presuda podižu političke tenzije i emocije. Pa se i postavljaju pitanja kako to da su se utemeljitelji Republike Srpske gotovo izvukli bez ili s minimalnim kaznama, dok šestorici BiH Hrvata prijete kazne najveće razine. Ili ona što povezuju kazne za zločine u Vukovaru, optužbe za prekomjerno granatiranje Knina... s maksimalističkim traženjima Tužiteljstva za ovaj slučaj.
No, u svim se tim analizama i pitanjima gotovo uopće ne vodi računa o žrtvama zbog kojih je, uostalom, Sud i osnovan. Odnosno, svatko će se sjetiti svojih, ali ne i žrtava drugih naroda.
Autorica: Gordana Simonović, Zagreb
Odg. ur.: A. Šubić