Najgori njemački serijski ubojice

Suđenje bivšem zdravstvenom njegovatelju Nielsu Högelu (naslovna slika) privlači pažnju javnosti u Njemačkoj. On je priznao da je odgovoran za 100 ubojstava starijih osoba koje su se nalazile domovima za starije osobe. Ali prije njega je bilo i drugih serijskih ubojica koji su šokirali Njemačku. Ovo su najgore serijske ubojice u Njemačkoj, od 1940. do danas:

Rudolf Pleil: „Sijač smrti“

Bivši kuhar preuzeo je odgovornost za 25 ubojstava. Dokazano je da je kriv za ukupno deset. Pleil je od 1946. do 1947. godine krijumčario prije svega žene iz Istočne (DDR) u Zapadnu (BRD) Njemačku. Na taj način dolazio je do svojih žrtava koje je najčešće silovao i ubijao. Nekima je i odrubljivao glavu.

Godine 1950. osuđen je na doživotnu kaznu zatvora. Osam godina kasnije, objesio se u zatvorskoj ćeliji.

Jürgen Bartsch: „Djecoubojica"

Bartsch je šezdesetih godina ubio četiri dječaka starih između osam i trinaest godina. Žrtve je odvodio u jedan u bunker u blizini Wuppertala. Tamo bi ih prisiljavao da se skinu i seksualno ih napastvovao, a zatim ubijao i raskomadao. Peta žrtva uspela je pobjeći, budući je Bartsch nije odmah ubio.

Uhićen je i 1967. godine osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu. Kasnije je kazna smanjena na deset godina i bio je prebačen na psihijatrijsku kliniku. Pošto je i dalje imao ubilačke fantazije, 1976. godine pristao je na kastraciju. Zbog pogrešne anestezije tokom operacije, doživio je smrtonosni kolaps krvnog sustava.

Jaochim Gero Kroll: „Kanibal iz Duisburga"

Kroll, kod kojeg je nakon uhićenja 1976. godine ustanovljen vrlo nizak koeficijent inteligencije, ubio je četrnaestoro ljudi. Njegove žrtve bile su prije svega mlade žene i djevojke. Mnoge od njih je silovao i pojeo. Zlodjela je počinio između 1955. i 1976. godine. Prilikom hapšenja, policija je u njegovom stanu, u zamrzivaču, pronašla pojedinačno zapakovane dijelove ljudskih tijela. U tom trenutku na kuhinjskoj peći je, u posoljenoj vodi, kuhao ruke i šake četvorogodišnje djevojčice koju je prethodno ubio.

Godine 1982. osuđen je na doživotnu zatvorsku kaznu. Nepunih deset godina kasnije umro je od infarkta. Zbog greške sudstva, prethodno je tri godine zbog tih zločina u zatvoru proveo jedan nevin čovjek.

Fritz Honka: „Ženoubojica iz Sankt Paulija"

Između 1970. i 1975. godine on je u svom stanu zadavio najmanje četiri prostitutke. Njegov zločin slučajno je otkriven 1975. godine. Dok ga nije bilo, u stanu mu je izbio požar. Pošto je Honka sjekao tijela svojih žrtava, jedan vatrogasac je tokom akcije otkrio skrivene dijelove ljudskih tijela. Policijski službenik koje je pozvan u pomoć u stanu je pronašao je zidove obložene porno-slikama.

Honka je zbog četvorostrukog ubojstva 1976. godine osuđen na petnaest godina zatvora i kasnije je premješten u psihijatrijsku kliniku. Nakon što je 1993. godine pušten, pod živio je drugim imenom u jednom staračkom domu u Hamburgu. Honka, koji je tokom života bio stidljiv i nikome nije upadao u uči, umro je 1998. godine.

Werner Pinzner: „Ubojica iz Sankt Paulija"

Pinzner je bio profesionalni ubojica, koji je ubio do desetoro ljudi. Prije svega je bio aktivan u hamburškom prostitutskom miljeu. Radio je za makroa po imenu „Wiener-Peter".

Godine 1986. postao je međunarodno poznat. Za vrijeme saslušanja, zbog serije ubojstava koje je počinio, u sjedištu policije u Hamburgu ubio je državnog tužioca koji je vodio istragu, zatim njegovu ženu koja je bila u istoj prostoriji, a potom i sebe. Oba njegova pištolja kasnije su izložena u Policijskom muzeju.

Ulrich Schmidt: „Praznični-ubojica"

Schmidt je između 1987. i 1989. godine ubio pet žena, a četiri teško povrijedio. S obzirom na to da je većinu ubojstava izvršio tokom prazničnih dana, prozvali su ga „praznični-ubojica". Bio je nezaposlen i od svojih žrtava je tražio novac. Ubijao je u Essenu.

Kada je kolovozu 1989. godine silovao jednu medicinsku sestru u pomoć je priskočio jedan čovjek i Schmidt je pobjegao. Na mjestu zločina je ostao foto-aparat u kome su bile fotografije ranijih žrtava, slika automobila marke Opel kao i slike njega i njegove žene. Kratko zatim policija ga je stavila iza rešetaka.

Marianne Nölle: „Anđeo smrti iz Kölna"

Njegovateljica starijih osoba jedina je žena na ovoj listi. Policija sumnja da je tokom radnog vremena, između 1984. i 1992. godine, ubila sedamnaestoro ljudi, kao i da je najmanje osamnaest pokušala ubiti. Njeni zločini su izgledali uvijek isto: svojim žrtvama davala je smrtonosnu dozu lijeka protiv psihoza Truxal.

Zbog sedam dokazanih ubojstava, 1993. godine je osuđena na doživotnu zatvorsku kaznu. Nölle sve do danas tvrdi da nije kriva za ta ubojstva.

Volker Eckert: „Ubojica prostitutki"

Vozač kamiona odgovoran je za najmanje deset ubojstava. Prvo je počinio još kao mladić. Ipak, pošlo mu je za rukom da ubojstvo 14-godišnje djevojke iz svoje škole predstavi kao samoubojstvo. Tek nekoliko godina kasnije je optužen i osuđen na zatvorsku kaznu.

Nakon što je pušten, Ekert je radio kao vozač kamiona i svoje sljedeće žrtve je tražio u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji. Tamo je između 2001. i 2006. godine ubio najmanje sedam prostitutki. Davio je žene, zatim bi se na njima seksualno zadovoljio, a kao trofej bi uzimao pramenove kose ili dijelove odjeće, koje je držao u vozačkoj kabini ili u svom stanu. Otkriven je uz pomoć sigurnosne kamere. Prije nego što je osuđen, objesio se u zatvorskoj ćeliji, 2007. godine.

Stephan Letter: „Anđeo smrti iz Sonthofena"

Taj njegovatelj odgovoran je za jednu od najvećih serija ubojstava u povijesti Savezne Republike Njemačke. U bavarskom gradiću Sonthofenu, u jednoj klinici je između 2003. i 2004. godine ubio najmanje 29 pacijenata. Kao smrtonosno oružje koristio je otrovne injekcije.

Najprije je uhićen zbog sumnje da je krao lijekove, a 2006. je osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu. Letterovo obrazloženje da je svoje teško oboljele žrtve ubijao iz „sućuti", državno tužiteljstvo nije prihvatilo. On je „želio biti gospodar života i smrti", stajalo je u obrazloženju presude. To je jedan od razloga zašto mu je sud pripisao posebnu težinu krivice.