1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Najezda puževa golaća u Njemačkoj

Karin Jäger / B.Rabrenović7. rujna 2014

Dvorišta i travnjaci puni su mekušaca. Naročito štetni za prirodu su španjolski puževi golaći. Blaga zima, kišna ljeta i navike ljudi prouzrokovali su invaziju puževa.

https://p.dw.com/p/1D7k1
Foto: Fotolia/marcelwesthues

Visoka ograda me dijeli od susjeda, simpatičnog, starijeg gospodina kojeg rijetko viđam, ali jednom sam čuo kako je rekao: „Bacit ću ih tamo preko!“. Strastvenog vrtlara jedan prolaznik je prethodno pitao što će učiniti s tolikim puževima u svom dvorištu. Od tada se pitam dolaze li puževi koji uništavaju moju hortenziju iz susjedovog vrta. I lišće je puno rupa, poput švicarskog ementaler sira.

Ta ljigava stvorenja, kao i mnogim drugima, mi se gade, iako su za ljude bezopasni, sve dok se na njih ne okliznu, kao što se ovoga ljeta dogodilo jednoj poštarici u Švicarskoj. Rano ujutru na cesti je bilo toliko puževa, da nakon nezgode više nije željela raznositi jutarnju poštu. Tijekom dana se puževi rijeđe viđaju. Samo četiri posto svoga vremena puževi troše na ishranu.

Konkurencija ljudima

Kad se počne smrkavati oni tiho pojavljuju kako bi se nahranili. Kreću se po zemlji, asfaltu, šljunku, travi i za sobom ostavljaju sluzav trag. Tijekom noći su u stanju prijeći i do 25 metara. Suša je njihov veliki neprijatelj. Volkrat Vize, predsjednik Njemačkog malakozoološkog društva kaže kako postoji 120.000 vrsta puževa. Taj četrdesetogodišnji biolog bavi se proučavanjem mekušaca i sakuplja njihove kućice, koje se mogu naći i nekoliko milijuna godina nakon što puževi uginu. U mjestu Cismar na sjeveru Njemačke, on sa svojom obitelji drži muzej posvećen puževima. Španjolske puževe golaće ne voli, “zato što jedu ono što vole i ljudi, ali i zbog njihovog izgleda.”

Puž
Puževi s kućicama nisu toliko omraženi kao oni bezFoto: imago/McPHOTO

Izvanredni problem: "španjolski puž“

Optički se ti doseljenici iz Španjolske jedva razlikuju od domaćih vrsta. “Za razlikovanje bi se morali ispitati njihovi reprodukcijski organi”, kaže Vize. Oni se međusobno mogu pariti. Španjolski puževi su hermafroditi, koji se međusobno oplođuju. Samo nekoliko dana ili tjedana kasnije, izlegnu od 200 do 400 jajašca.

Da li je Arion vulgaris - kako glasi botaničko ime toga puža - na Iberijski poluotok zaista došao kroz uvoz povrća, nije sigurno. Za njega se već znalo na zapadu Francuske, a sedamdesetih godina prošlog stoljeća osvojio je središnju Europu i južnu Skandinaviju, gdje je napravio velike štete. U kišno ljeto 2007. godine u Velikoj Britaniji se na metru kvadratnom moglo izbrojiti i do tisuću tih puževa, koji su poznati kao puževi golaći, jer nemaju kućicu. Tijekom evolucije, ova vrsta puževa se oslobađala kućice, kaže Volkrat Vize: „I noćni puževi imaju samo ostatke svoje kuće koja je u vidu krečnjaka sakrivena ispod kože.“ Vrsta prilogođavanja sa ciljem da se puž može uvući u šupljine kako bi prezimio. „Najveća domaća vrsta puža s kućicom je vinogradarski puž koji može živjeti čak 35 godina“, objašnjava Vize. Ta vrsta je čak pod zaštitom, jer joj preti izumiranje.

Patke
Patke koje se hrane puževimaFoto: imago/Margit Wild

Ka vodi i na zemlju

Nekada su puževi živjeli u vodi. Znanstvenik Vize posebno je fasciniran morskim puževima. „Postoje zaista fascinantne vrste. Poput imena, pune fantazije su i njihove kućice.“ Vinogradarski puž s kućicom u dvorištima je veoma koristan jer jede uvele djelove biljaka, kao i druge puževe s njihovim jajašcima. Pojedine vrste kao vinogradarski puž su jestive. Neke druge čak i ježevi zaobilaze, zbog sluzavog traga koji ostavljaju, koji je gorkug ukusa. Kada već ne žive više u vodi, dvorišnim puževima je potrebnu vlažno okruženje, kako bi se mogli kretati.

I ljudi krivi zbog najezde puževa

I čovjek je doprinijeo najezdi puževa, ističe Rudolf Kring, zato što je istrijebio njihove prirodne neprijatelje. "S jedne strane nestale su kokoši, patke i guske, koje su se ranije naokolo slobodno kretale. S druge strane, sve više ljudi danas ima pse i mačke, koji tjeraju ptice, guštere, koji se opet hrane puževima“.

Bivši zemljoradnik Rudolf Kring i njegov sin Friedhelm, biolog, napisali su knjigu "Puževi - uzroci najezde i način suzbijanja". Pouzdani pužojedci su indijske patke trkačice. Uzgajivači ih posuđuju vlasnicima vrtova koji dugoročno gledano nemaju namjeru uzgajati patke ili kokoši.

Vinogradarski puž je rado viđen gost - za razliku od golaća
Vinogradarski puž je rado viđen gost - za razliku od golaćaFoto: imago/blickwinkel

Sredstvo protiv najezde

Sredstva za zaštitu biljaka, koja djeluju protiv puževa, a sadrže štetni metiokarb, od 19. rujna više neće smeti biti ponuđena na prodaju. Metiokarb je jak otrov koji pogađa neurološki sustav. On djeluje toksično na kišne gliste, ptice, pčele i druge korisne životinje, a također može biti smrtonosan i za pse i mačke. Njemačka Savezna služba za zaštitu potrošača i sigurnost životnih namirnica zabranila je prodaju metiokarba, slijedeći time preporuke EU-a.

Naročito brutalna je smrt koja uzrokuje sol. S obzirom da se puževi sastoje od bjelančevina i vode, sol im izvlači tečnost i oni se isuše. Najbolje bi bilo puževe skupiti i odnijeti ih na neko drugo mjesto. To ne bi trebalo biti susjedovo dvorište, jer bi se od tamo mogli vratiti nazad.