Najbolji među najboljima
27. prosinca 2011
THW Kiel već godinama - s nekoliko kratkih pauza - dominira njemačkim rukometom, a njemački rukomet, uz španjolski, dominira europskim klupskim rukometom. Jedna od tih kratkih pauza bila je prošle sezone kada je klub islandskog trenera Alfreda Gislasona razočarao ispadanjem već u četvrtfinalu Lige prvaka i osvajanjem "samo" drugog mjesta u domaćem prvenstvu koje je osvojio Hamburg, u kojem igra hrvatski trojac Vori, Duvnjak, Lacković. No, ove godine su aktualni prvaci već u prvom dijelu prvenstva uspjeli nabrati zaostatak od gotovo neuhvatljivih 10 bodova i tek su treći. Najveći konkurent "THW-ekspresu" su berlinske "lisice" (Füchse Berlin) koje su do ovoga utorka (27.12) skupile 31 bod i "samo" pet bodova zaostaju za nepobjedivom ekipom iz Kiela.
49 pobjeda i samo jedan poraz
Još se nikada nije u rukometnoj Bundesligi dogodilo da je jedna ekipa tako konstantno brodila u prvom dijelu sezone. Do prošloga tjedna rekord je držao Lemgo koji je 2002. godine u jednom trenutku imao saldo 34:0 - 17 pobjeda u 17 susreta. Jučerašnjom (26.12) pobjedom protiv Gummersbacha THW Kiel je sada usamljeni vlasnik ovog dojmljivog rekorda. No, to nije sve: statistike su još fascinantnije. Posljednji susret protiv domaće konkurencije rukometaši Kiela su izgubili 4. svibnja ove godine protiv Magdeburga. Nakon toga su u svim susretima koje su igrali - bilo da je riječ o prijateljskim ili prvenstvenim utakmicama - ostavili bodove u samo dva susreta (neriješeno protiv Leona i poraz protiv Montpelliera u Ligi prvaka), a pobjedu su slavili u čak 49 utakmica. "Znamo da svaku ekipu možemo slomiti u zadnjih deset minuta utakmice", kaže igrač Kim Andersson i vjerojatno je u toj samouvjerenosti i ključ uspjeha Kiela, ono zrnce soli koje izdvaja ekipu sa sjevera Njemačke iz mora izrazito kvalitetnih klubova u toj zemlji. Koliki je podvig ovim rekordom ostvario Kiel tek postaje jasno kad se zna koliko je jaka njemačka liga. Niti jedna druga liga na svijetu, naime, nema tako široku paletu jakih momčadi: najmanje sedam ekipa iz vrha se može mjeriti s internacionalnom elitom - pored Kiela tu su još HSV, Füchse, Flensburg, Rhein-Neckar Löwen, Magdeburg, Lemgo...
Ne računaju se rekordi, već titule
Za momčad obaranje rekorda, kaže reprezentativac Dominik Klein, nije bila posebno važna tema. THW se koncentrira na važnije ciljeve - na kraju sezone se ne broje rekordi, većnaslovi. Izvukao je poučak iz grešaka iz prošle sezone i sada to uspješno provodi u djelo. Pritom su dva faktora uspjeha opipljiva i poznata. Kao prvo, dva iznimna vanjska igrača Kim Andersson i Daniel Narcisse su zbog povreda prošle sezone bili praktički izvan stroja, a sada su u odličnoj formi, a kao drugo, momčad je bila na očito izrazito uspjelim pripremama na otoku La Reunion u Indijskom oceanu. Tamo su se svjetski rukometaš godine Jicha i ostatak ekipe na mountain-bikeu verali i spuštali po brdima, helikopterom letjeli kroz uske klance i pješačili kroz predivne krajolike. Ti doživljaji u vulkanskom raju su očito osnažili timski duh. No, trener Gislason stalno spušta loptu na zemlju znajući da je sezona duga i da se sve može promijeniti preko noći. Tako je Lemgo, nakon suverenih 17 pobjeda u sezoni u kojoj je ostvario sada već stari rekord, u 18. kolu doživio hladan tuš: izgubio je od Magdeburga s 13 golova razlike (30:43).
Autorica: D. Dragojević (dpa, sid)
Odg. ur.: S. Kobešćak