Na izbore već sa 16 godina? | Politika | DW | 09.08.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Na izbore već sa 16 godina?

Političari SPD-a, Zelenih i Ljevice traže da se na parlamentarnim izborima omogući glasovanje već sa 16 godina. Povjesničari znaju: izgradnja demokracije oduvijek je bila i borba za dobnu granicu kod birača.

„Sva moć države dolazi od naroda", piše u članku 20. Ustava Njemačke. Za to su ključni izbori. Ali tko zapravo smije birati? Dob glasača je faktor političke moći oko koje su se u povijesti oduvijek vodile borbe.

Politolog Arndt Leininger sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu, koautor studije „Izbori sa 16?" zaklade Otto Brenner, za DW kaže: „Tko smije glasati (...) je ključno demokratsko pitanje. O tome se pregovara i donosi odluka uvijek iznova kroz povijest." Baš kao što se nekada vodila borba za pravo glasa žena, zahtjev je sada „prije svega da se prava glasa proširi na mlade ljude (...), ali i na one koji nemaju državljanstvo".

Pravo glasa tek s 25 godina – i to samo za muškarce

Kada je 1871. osnovan njemački Reich, univerzalno biračko pravo je već postojalo, ali samo za nešto manje od 20 posto ukupnog stanovništva. Prije svega, žene nisu imale pravo glasa, a muškarci tek s 25 godina. Budući da je u to vrijeme trećina stanovništva bila mlađa od 15 godina, a očekivani životni vijek niži od 40 godina, veliki dio (muškog) stanovništva bio je isključen iz ovog odlučujućeg političkog procesa.

Tek je Vajmarski carski ustav iz 1919. donio značajna poboljšanja. Uvedeno je pravo glasa za žene i starosna dob za aktivno biračko pravo smanjena za pet godina - na 20. Već to je omogućilo izlazak na izbore milijunima Nijemaca.

Inače, povijest pokazuje da se dobna granica za biračko pravo nije uvijek snižavala. Nakon Drugog svjetskog rata ona je ponovo povećana - na 21 godinu. A tko je želio kandidirati za zastupnika u Bundestagu sve do 1970. morao je navršiti 25 godina.

Plakat komunista u predizbornoj kampanji 1928.

Plakat komunista u predizbornoj kampanji 1928. - nakon Prvog svjetskog rata prošireno je biračko pravo

„Usudimo se na više demokracije" – 18 godina

Socijaldemokrati se zalažu za smanjenje starosne dobi za birače na 16 godina i pozivaju se na Willyja Brandta koji je 1969. svoj mandat kancelara započeo sloganom „Usudimo se na više demokracije". Ali nije samo njegov SPD tada htio sniziti dobnu granicu za birače na 18 godina, već i koalicijski partner CDU. Tako je 1970. jednoglasno promijenjen Ustav Njemačke.

Minimalna dob za pasivno pravo glasa izmijenjena je indirektno: 1970. je povezana sa punoljetnošću - tada 21 godina. Pet godina kasnije se punoljetnim postajalo već s 18 godina, tako da se minimalna dob za aktivno i pasivno glasačko pravo od tada podudara.

Skoro pet milijuna ljudi u dobi od 18 i 19 godina po prvi put je smjelo birati na saveznim parlamentarnim izborima 1972. Rekordna izlaznost na birališta od 91,1 posto dala je za pravo onima koji su se nadali da će promjena dodatno mobilizirati biračko tijelo.

Aktivno i pasivno pravo glasa na saveznoj razini i dalje se stječe s 18 godina. Neke savezne zemlje i mnoge općine dodatno su snizile starosnu dob za birače. Prva je bila Donja Saska koja je 1995. omogućila glasovanje svima starijima od 16 godina. Slijedile su druge pokrajine. Bremen je 2009. smanjio glasačku dob za izbore za pokrajinski parlament na 16, a zatim su to učinile i mnoge druge savezne pokrajine.

Radi se o stranačkom interesu

Činjenica da prije svega SPD, Zeleni i Ljevica sada pozivaju da se starosna dob za savezne izbore spusti na 16 godina ima malo veze sa željom za napretkom. „Pitanja prava glasa uvijek su pitanja moći", kaže istraživač demokracije Robert Vehrkamp iz zaklade Bertelsmann za DW. Stranke se vode „prema očekivanom vlastitom interesu".

Willy Brandt

SPD-ov kancelar Willy Brandt zalagao se za pravo glasa od 18 godine

Zato se za snižavanje dobne granice zalažu stranke „koji bi od toga na izborima vjerojatno imale koristi", kaže ovaj znanstvenik i dodaje da su protiv toga prije svega stranke Unije (CDU/CSU), za koje najmlađa starosna grupa trenutno glasa ispod prosjeka. No Vehrkamp upozorava kako ne morati biti da će prije svega Zeleni, SPD i Ljevica imati koristi od glasova mladih birača. Glasačko ponašanje mlađe generacije je „promjenljivo", kaže.

Ali zanimaju li se mladi uopće za politiku? Arndt Leininger citira najnoviju studiju prema kojoj se politički interes mladih „dalje stabilizirao": osam posto mladih sebe vidi kao veoma zainteresirane, a 33 posto kao zainteresirane za politiku. U svakom slučaju, to je značajno više od rezultata iz 2002., 2006. i 2010. godine.

Robert Vehrkamp potvrđuje rast političkog zanimanja i dodaje da se ono kroz pravo glasa može i povećati. „Glasanje ne samo da pretpostavlja interes za politiku, već ga i stvara."

Malo mladih glasača, malo utjecaja

Vratimo se utjecaju mladih glasača na politiku. U Njemačkoj je 1871. bilo mnogo mladih i malo starih ljudi. Da su u to vrijeme mladi imali pravo glasa sa 16 umjesto 25 godina, značajno bi promijenili politički pejzaž. Danas u Njemačkoj ima mnogi starih i malo mladih ljudi. Mladi od 16 i 17 godina koji bi imali pravo glasa značili bi samo dodatnih milijun i pol glasača. Za usporedbu: Na saveznim parlamentarnim izborima 2017. moglo je glasati gotovo 13 milijuna ljudi starijih od 70 godina. Utjecaj mladih bi dakle bio ograničen.

Što se tiče perspektiva glasačkog prava sa 16 godina, Robert Vehrkamp se nada da će se ponoviti situacija iz 1970. „Većina birača je tada, baš kao što je to i sada slučaj, odbijala smanjivanje starosne granice za birače. Ali prihvaćanje je uslijedilo brzo poslije političke odluke. Nekoliko godina kasnije, glasanje sa 18 godina je široko prihvaćeno." Jedino što sada nedostaje je „hrabrost političkih aktera da s tim krenu. 70-ih su stranke imale snage i dobro su krenule. To bi trebao biti uzor današnjim donositeljima odluka u strankama", kaže Vehrkamp.

Pogledajte video 03:35

Tko nema pravo glasa?

Audios and videos on the topic