"Muerte sin fin" - "smrt bez kraja"

Izložba nosi naslov ”Muerte sin fin” - smrt bez kraja i izaziva veliku pozornost njemačke javnosti, jer umjetnica se mrtvacima ne bavi samo apstraktno, nego i konkretno. Izvor njezine umjetničke inspiracije razdoblje je koje je Margolles provela kao asistentica na sudskoj medicini.

Teresu Margolles zanimaju mrtvi – oni koje susreće u mrtvačnicama i o kojima govori u svom umjetničkom izričaju. Kada se zanima za život mrtvaca, tada je to sudbina mrtvoga tijela, što se s njima događa, kakva je veza s onim što je bilo prije smrti i životom nakon nje. Za ovu umjetnicu smrt označava prijelaz jedne biografije u drugu. Pri tom se osobito zanima za žrtve nasilja, one koji su umrli od droge, u prometnim nesrećama, neidentificirane leševe – jer, kako pokazuje Margolles – uzroci smrti, dob onih koji su umrli, način na koji će biti pokopani i kako će se netko na njih sjećati ovisi o društvenim, ekonomskim i političkim odnosima. Mrtvi na koje ona nailazi u mnogim slučajevima pokapaju se u bezimenim humkama ili se spaljuju u krematorijima, jer njihovi rođaci i prijatelji nisu u stanju preuzeti troškove za njihov pogreb. Ostaci ljudskoga života ono je od čega u svojim radovima kreće Teresa Margolles.

Teresa Margolles traži putove kako prikazati smrt da ona ponovno dotakne ljude. Istodobno želi podići spomenik bezimenima, vratiti im dostojanstvo, objašnjava ona. Postavljajući instalacije svedene na minimum naglasak stavlja na prazninu, na nešto čega više nema. Na taj način, objašnjava umjetnica, najbolje može prenijeti svoju poruku. Čini sve kako bi izbjegla suvišnosti koje bi promatrača mogle odvratiti od njezina umjetničkoga djela. Pri tome šok igra osobitu ulogu. Možda se najdojmljivije to može dočarati instalacijom postavljenom u središnjoj dvorani frankfurtskog muzeja moderne umjetnosti – nazvanom ”U zraku”. Posjetitelja dočekuje prostorija puna mjehurića od sapunice koji izlaze iz sasvim uobičajenog stroja. Pravi šok nastaje kada se dozna da voda od kojih se mjehurići prave potječe iz mrtvačnice i da je služila za pranje leševa prije obdukcije. Promatraču je nakon toga sasvim svejedno što je voda dezinficirana. Razlika između odnosa prema mjehuriću prije i nakon te spoznaje razlika je između živog i mrtvog tijela – poruka je Terese Margolles. Ono što je nekoć bilo lijepo i čemu smo se divili, kroz smrt se pretvara u stvar koja nam je odvratna.

Slično umjetnica postupa s gledateljima izlažući velike akvarele u nizu – platna je lagano provukla kroz vodu u kojoj su očišćeni obducirani leševi – Organske materije poput krvi i masnoće, koje su obdukcijom došle na površinu tijela, sapiru se i ostaju na platnima – za jednog mrtvaca jedno platno, tako da nastaju anonimni portreti umrlih – papiri na kojima su tragovi ozlijeđenoga tijela. Samo ova dva primjera pokazuju kako Margolles svoju poruku rado izražava krugotokom vode, a voda će, kako kaže, i dalje igrati bitnu ulogu u njezinom radu. Ona ju promatra i kao krugotok života. Na video zapisu koji pokazuje pranje leševa, voda se pretvara u paru, osim toga otječe u kanalizaciju, ponovno se pretvara u paru i pada kao kiša. Taj krugotok, kaže ova meksička umjetnica, uvijek će ostati težište.

Izložba ”Muerte sin fin” – ”Smrt bez kraja" otvorena je do sredine kolovoza.