Moja Europa: Orbán i Netanjahu - mužjaci koji tjeraju po svom | Panorama | DW | 21.07.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Moja Europa: Orbán i Netanjahu - mužjaci koji tjeraju po svom

Orbán u posjetu Netanjahuu. Dvojica „iliberala“ pokazuju svijetu: mi radimo po svom. To je novi fenomen i novi problem, smatra Norbert Mappes-Niediek.

Baš Mađarska, baš Izrael: oni koji smatraju da poznaju koordinate svjetske politike, mogu samo da se čude prijateljskom dočeku koji je izraelski šef vlade Benjamin Netanjahu priredio svom mađarskom kolegi po dužnosti Viktoru Orbánu. I tako je zaista mnogim Izraelcima: oni se čude. Zar nije isti taj Orban upravo rehabilitirao antisemitski režim koji je vladao prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata? Nije li baš on upravo pokrenuo gnjevnu kampanju protiv Georga Sorosa, židovskog milijardera mađarskog podrijetla, i time se uklopio u antisemitski klišej? Što netko takav uopće traži u Izraelu?

Ali, koordinati svjetske politike su upravo počeli da se mijenjaju iz temelja – slamaju se stari i sklapaju novi savezi. Oporba prema svijetu, onakvom kakav je on postao poslije sloma komunizma, svijetu koji počiva na zajedničkim idejama i odlukama i koji se oslanja na međudržavne organizacije, jače ih spaja nego što bi pogled na povijest mogao da ih razdvaja. Ovo je vrijeme dilova dvojice muškaraca.

Svijet jakih muškaraca

Jaki muškarci se prepoznaju po tome što ih ne povezuju nikakve ideje i po tome što se ne obaziru na treću stranu. U Izraelu prijezir prema multilateralnom svjetskom poretku ima dugu povijest. A ima i tvrdu racionalnu jezgru: da se ta država podčinila odlukama Ujedinjenih nacija, danas je ne bi ni bilo. Umjesto da promoviraju sebe u takozvanoj zajednici država, generacije izraelskih političara su se uzdale u vojnu snagu prikačivši se za najjaču silu – SAD.

Norbert-Mappes Niediek (L. Spuma)

Norbert Mappes-Niediek

Zbog svog prijezira multilateralnih rješenja, Izrael je svugdje u svijetu postao predmet divljenja jakih muškaraca. Kao Netanjahu, tako i Putini, Erdogani, Trampovi i Kačinjskiji ovog svijeta svako manifestiranje međunarodne volje smatraju dokidanjem vlastite slobode djelovanja. I to iz najrazličitijih razloga: jedni zabranjuju kritike na račun svog ophođenja sa slobodnim medijima i pravosuđem ili svog odbijanja da prime izbjeglice. Drugi hoće mimo svih međunarodnih trgovačkih sporazuma svakoj zemlji koja kupuje njihove proizvode nametnuti svoje uvjete, a neće da za njih budu nadležna nikakva ljudska prava ni međunarodno pravosuđe. Nitko od njih neće da poboljšava često problematične organe svjetske zajednice, već ih hoće ukinuti ili im barem okrenuti leđa. Izrael, kako to misle 'bregzitovci' ovog svijeta, pokazuje kako se to radi. Bolje je djelovati sam! Netanjahu i Orban su pravi primjer za to.

Svatko za sebe

U očima pristaša nove samosvojnosti država, Europska unija je glasnik svijeta koji propada. Čitava njezina logika se bazira na dogovoru, a ono što je zajednički dogovoreno nadziru stroge institucije. I još nije dovoljno da se ti principi primjenjuju samo u okviru zajednice – EU ih još i izvozi: onaj tko želi postati njezin član ili tijesno s njom surađivati, mora poštovati pravila i podčiniti se određenim vrijednostima.  Netanjahu je otvoreno rekao da mu se to ne sviđa: da je EU jedina međunarodna organizacija koja svoju pomoć Izraelu uvjetuje. Ne treba poučavati druge zemlje, sekundira mu Viktor Orbán: svaka država je jedinstven organizam koji ima vlastite interese i dobro čini ako ih brani.

No, za Izrael bi moglo postati opasno ako bi i drugi slijedili taj primjer. On postoji samo zbog nacionalizma drugih. Zbog iluzije da su nacije neka vrsta prirodnih organizama, takoreći velike obitelji, u Njemačkoj, ali i Mađarskoj, a i drugdje u središnjoj Europi, Židovi su desetljećima izopćivani, progonjeni i ubijani.

Diktat većine

Formula „židovsko-kršćanskog temelja" na kojem navodno počivaju europske nacije, i koju i Viktor Orbán rado uzima u usta, predstavlja laž. Mađarstvo o kojem šef vlade rado govori, baš kao i njemstvo, nastajalo je uz diskriminaciju Židova. Kada Orbán sada govori o židovskom nasljeđu Mađarske, o židovskom podrijetlu mađarskih narodnih pjesama i oslanjanju mađarske himne na jednu židovsku tužbalicu, to nisu riječi u prilog raznovrsnosti. To je izraz novog, lažnog jedinstva. A tko tu pripada, to u „iliberalnoj demokraciji" uvijek određuje većina.

Danas izopćavanje pogađa muslimane. Nikoga ne bi trebalo čuditi ako se sutra ono ponovno usmjeri na Židove. To je i sada već pomalo slučaj. I pored toga što se kune u „židovsko nasljeđe", Orban nijednom riječju ne spominje holokaust. A diktatora MiklósaHorthyja zove „izuzetnim državnikom" – baš čovjeka koji je još 1920. Uveo antižidovski numerus clausus, a kasnije po uzoru na Njemačku donio zakone o rasi i poslao stotine tisuća ljudi u Auschwitz. Tamo gdje se nacionalistički propovijeda, Židovi su uvijek među žrtvama. Utoliko su koordinati svjetske politike ostali isti.


Norbert Mappes-Niediek živi u austrijskom Grazu te radi kao dopisnik za jugoistočnu Europu za brojne listove njemačkog govornog područja.
 

 

Preporuka uredništva