Mladi bježe zbog ocjena, stari zbog odbačenosti

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), u posljednje 23 godine prijavljeno je više od 24 tisuće nestanaka osoba. Trenutno se traga za 2434 osobe, u što su ubrojeni nestali i prije 1990. godine pa sve do današnjeg dana. Čak 70 posto njih čine osobe kojima se izgubio trag za vrijeme Domovinskog rata. Iako su obitelji tražile proglašenje smrti, MUP i dalje traga za njima.

Od 2500 prijavljenih nestanaka u ovoj godini, u evidenciju je ušlo 62 mladih u dobi od 14 do 18 godina. 500 nestanaka se odnosilo na punoljetne osobe do 65. godine života. U istom periodu zatvoreno je 1466 potraga, od kojih su neke započete prethodnih godina. Čak su 22 ovogodišnja slučaja povezana s trgovinom ljudima, no taj će se broj, vjerojatno, do kraja godine i povećati. U prošloj godini brojka je iznosila 33.

Zabrinjavajući broj nestanaka

Jedan on onih koji traga za nestalima je i Goroslav Šmaguc, privatni detektiv s bogatim iskustvom rada u MUP-u, a koji od 2001. godine vodi Privatnu detektivsku agenciju „Shark“. Naime, Hrvatska je privatnim detektivima posebnim zakonom dala ovlasti traganja za nestalima pri čemu nisu rijetke suradnje MUP-a i privatnih istražitelja. U posljednje vrijeme u potrage su se aktivno uključili i internetski portali koji tjedno objavljuju podatke iz baze Nacionalne evidencije nestalih osoba.

„Kada netko nestane, obaveza je obitelji da o tome obavijesti policiju. Intenzivno pratim ovu problematiku. Mislim da su učestali nestanci pojava koja egzistira unatrag više godina. Nije to samo dojam da je nestalih više jer se o njima sada piše po portalima. Meni je to zabrinjavajuće“, kaže Šmaguc u razgovoru za Deutsche Welle.

Iako će obitelj u slučaju nestanka najčešće pomisliti na najgore – ubojstvo ili trgovinu ljudima, posebno ako se radi o mladima, većinu nestalih čine osobe koje su ipak samovoljno napustile svoj dom. U MUP-u tako doznajemo da mladi u Hrvatskoj najčešće bježe iz odgojnih ustanova i zatvora u kojima izdržavaju odgojne mjere. Potom slijedi samovoljno napuštanje obitelji, posebno u vrijeme zaključivanja ocjena u školama, ali i u vrijeme ljetnih festivala i koncerata. Broj takvih je velik, ali, srećom, policija ih brzo locira i vrlo uspješno vraća roditeljima.

Mladi su skloni avanturama

I detektiv Šmaguc potvrđuje da mladi bježe od kuće najviše zbog sukoba s roditeljima, ali i avanturizma. Prije godinu i pol je tako tragao za dvije maturantice. „Igrom slučaja radilo se o meni poznatim osobama pa sam odmah preuzeo slučaj. Pretpostavljali smo da su krenule u smjeru Splita autobusom. Uspjeli smo ih presresti u Makarskoj. Od kuće su sa sobom ponijele veliku količinu novca, a tamo su ih čekala dva muškarca iz Bosne i Hercegovine. Razlog može biti svakakav.“

Odrasle osobe najčešće odlaze od kuća zbog socijalnih i zdravstvenih problema. Ljudi se teško mire s bolestima, nemaju posla, opterećeni su društvenom zbiljom. Starije na odlazak natjeraju bolesti, često i demencije, ali i otuđenost od djece; osjećaj odbačenosti i nepotrebnosti. Upravo takvi slučajevi nerijetko završavaju samoubojstvom, doznajemo u MUP-u.

Važno je krenuti dok je trag svjež

Šmaguc je tragao za nestalima svih životnih dobi i kaže da je teško reći koliki je uspjeh tih potraga. „K nama klijenti dođu kad su već jako zabrinuti i kada žele pojačati potragu. Policija raspiše potragu, obavi razgovore i tu uglavnom sve stane. Ne kažem da policija nije učinkovita, no obzirom na opseg posla kojeg obavljaju, mislim da tragaju s puno manjim intenzitetom od privatnih detektiva koji danima na terenu prikupljaju podatke.“ Naš sugovornik ističe nedavni slučaj nestanka muške osobe srednje dobi u kojem su bili odmah angažirani. „Imali su informaciju da je zadnji signal mobitela uhvaćen na području Varaždinskih Toplica. Odmah smo krenuli u pretragu terena oko repetitora i vrlo brzo smo pronašli vozilo nestale osobe. Padala je kiša i nismo mogli tragati po noći. Ujutro je trebala biti angažirana i policija s psima. Moja ekipa je rano krenula i za nekoliko sati smo pronašli nestalog. Nažalost, radilo se o samoubojstvu.“

No u uvjetima gospodarske krize i sve teže borbe za egzistenciju, mnogi građani nemaju novca za angažirati privatnog detektiva. „Mi kažemo klijentima da istina ili činjenica koju treba istražiti nemaju cijene. Kad osoba nestane ili su u pitanju kaznena djela, pokaže se da istina zaista nema cijene“, komentira ovaj detektiv. I pri tome je važno istragu što ranije pokrenuti kako se tragovi ne bi „ohladili“. „Radili smo na slučaju traffickinga s policijom prije nekoliko godina, ali bili smo prekasno angažirani i nestala osoba nikada nije pronađena“, priča Šmaguc, vlasnik jedne od 16 detektivskih agencija u Hrvatskoj.

I za neopreznim turistima se traga

U MUP-u nam skreću pozornost i na „sezonska traganja“ tijekom ljetnih mjeseci kada se brojni strani turisti, nesvjesni opasnosti, bez opreme i potrebnog znanja zapute u planine ili podvodni ribolov. Nisu tako rijetki slučajevi kada se cijele obitelji bez vode i hrane, ali i odgovarajuće obuće i odjeće, za najveće žege upute na planinske vrhove, upozorenjima unatoč. Tada se u potragu uključuju svi, od Gorske službe spašavanja, preko običnih građana do vatrogasaca i vojske. I sve to na teret hrvatske države koja još uvijek nije regulirala način kako naplatiti nastale troškove potraga koje se često danima vode i iz zraka.

Uz sve to, sam ulazak u Europsku uniju je, kažu u MUP-u, dvosjekli mač. Iako međunarodna policijska suradnja pruža brojne mogućnosti u traganju za nestalima, istovremeno otvorene granice pospješuju migracije. „Sada svaki maloljetnik s osobnom iskaznicom može otići u inozemstvo“, slikovito nam opisuje stanje policijski službenik s kojim smo razgovarali. Kaže, malo tko kontrolira što djeca i tinejdžeri rade na internetu i s kime se dopisuju. „Danas je u Zagrebu, a sutra već možda u Grazu ili Ljubljani“, zaključuje.