Mladenački snovi kao mamac za gledatelje

Nedjelja je ujutro, oko deset sati. Prosinac je i hladno je. Vani, ispred zgrade producentske kuće MMC u kelnskom predgrađu Hürthu čekaju stotine tinejdžera, ali i ljudi na pragu svoje pedesete godine života. Strpljivo stoje u redu za prijave za novi casting show „The Winner is“. Neki su ovdje od najranijih jutarnji sati i u međuvremenu su već i promrzli.

U 10.30 sati se konačno otvaraju vrata. Na njima se pojavljuje muškarac i ukratko objašnjava proceduru: ulazi se samo u grupama, broj prijave mora biti pri ruci…I naravno, opet čekanje. Tko želi sudjelovati u nekom casting showu mora prije svega imati veliko strpljenje i debele živce. Nakon sat, dva pa čak i četiri, prozvani ulaze u malu prostoriju. Ovdje su svega nekoliko minuta i odmah izlaze van. Tko je prošao, može u sljedeći krug, tko nije – može kući, a san o glazbenoj karijeri je barem za danas odsanjan. Neki činjenicu da nisu prošli, podnose stoički, samo sliježući ramenima, no ima i onih duboko razočaranih koji sa suzama u očima napuštaju zgradu MMC-a.

Casting kao jamstvo velike gledanosti

Razlika između kandidata koji već čvrsto stoje na nogama, koji ovakve događaje posjećuju “just for fun” i onih mladih, punih nade i snova o nekoj planetarnoj pjevačkoj karijeri su ogromne. To se svakog puta ispočetka može vidjeti i na televiziji, prilikom emitiranja ovih audicija. Tako je bilo u onom prvom (“Popstars”) 2000. godine ( kada je od 4.500 djevojaka koliko ih se prijavilo, na kraju odabrano svega njih pet – djevojački sastav “No Angels” ) a tako je i danas. I upravo u tome očigledno i leži snaga i privlačnost ovakvih natjecanja za široku publiku.

Nakon “Popstarsa”, slijedio je “DSDS” ( “Deutschland sucht den Superstar”, ili “Njemačka traži svoju super-zvijezdu”) koji do danas u svojim rukama čvrsto drži sve rekorde po broju gledatelja. “DSDS” nastao je prema uzoru na britanski “Pop Idol” i u njemu je nekadašnji član grupe Modern Talking, Dieter Bohlen doživio na neki način svoje ponovno rođenje. Njegovi komentari poput :”Voliš pjevati? Pa daj onda to konačno nauči!” ali i oni žešći u kojima on glazbene pokušaje netalentiranijih često uspoređuje s raznim vrstama fekalija i bolesti, u međuvremenu su postali legendarni. No, očito ni suze kandidata kao ni istraga posebne Komisije za zašitu mladih u medijima, Bohlena do sada nisu mogli zaustaviti a niti promjeniti. Naprotiv, upravo je njegov “DSDS” najpopularniji njamački casting show.

Super-zvijezde kojih se nitko ne sjeća

Zanimljivo je i to da se pobjednika ovog natjecanja najkasnije u trenutku kad započne emitiranje novog, gotovo više nitko ne sjeća. Najveći uspjeh je do sada imao Mark Medlock, homoseksualac koji je zbog svog glazbenog talenta, ali i nekonvencionalnog ponašanja ubrzo postao miljenikom šire njemačke publike. Njegov producent ( kao i ostalih pobjednika ) bio je naravno nitko drugi nego Dieter Bohlen. Kombinacija Medlock – Bohlen prodala je nevjerojatnih 3 milijuna albuma i zaradila čitavo bogatstvo.

Ovih je dana na njemačkoj privatnoj televiziji, na RTL-u, započelo emitiranje devetog po redu “DSDS”-a, koji se niti ovoga puta zasgurno neće razlikovati od prethodnih. Mladi ljudi, naročito oni sa sniženom sposobnošću samorefleksije i apsolutno lišeni bilo kakvog glazbenog talenta, dolaze na Bohlenov tribunal gdje ih se ismijava pred očima cijele njemačke televizijske javnosti. Naravno, ima i onih talentiranih, no i nad njima se Bohlen & Co. iživljavaju raznim psihološkim trikovima, rečenicama tipa: “Danas nisi dobro pjevao!”. I dok se kandidatu već oči pune suzama i brada počinje tresti, slijedi olakšanje: “Danas nisi pjevao dobro. Pjevao si fantastično!”.

Televizijska potraga za talentima

No, “DSDS” naravno nije jedini casting show koji živi od strahova i nada kandidata. Naprotiv, može se reći da svi oni na ovaj ili onaj način gledatelje privlače upravo na ovaj način. Scenarij takoreći nitko ne mora posebno pisati, njega pišu sami sudionici. Razlike su samo u tome što u nekim drugim casting shows se kandidate baš ne izlaže tolikoj blamaži kao što to čini Dieter Bohlen. Kod njega je primjerice praksa takva da 35.000 kandidata koliko ih se u prosjeku prijavi, ne stignu svi do samog “majstora”. Većina ih otpadne na prethodnim ispitivanjima tako da do Bohlena ( a time i do RTL publike ) stigne tek dio probranih: talentiranih, djelomično duhovno zaostalih, čudaka svih vrsta…koji će ovaj show učiniti takvim kao što je.

U TV-formatima kao što je primjerice onaj Stefana Raaba, producenta, glazbenika i voditelja, dolaze samo oni koji doista raspolažu s povećim glazbenim talentom. U njegovom natječaju za kandidata za Pjesmu Eurovizije “Naša zvjezda za Oslo”, našla se i Lena Meyer-Landrut koja je doista prije dvije godine u Norveškoj i odnijela pobjedu za Njemačku. Ovih dana se na njemačkoj televiziji prikazuje nastavak: “Naša zvijezda za Baku” u kojem će se tražiti "nova" Lena za Eurosong 2012. u glavnom gradu Azerbejdžana.

Baka Nena i “Voice of Germany”

Ovih dana isto tako pažnju televizijskih gledatelja plijeni njemačka verzija nizozemskog casting showa “Voice of Germany” ( Glas Njemačke“) koji se doista po mnogo čemu razlikuje od ostalih. Kandidati sami odabiru u čiji će tim jednog od članova žirija doći a ovi se pak prema njima doista odnose izuzetno pristojno, ljudski i humano. U žiriju se nalazi između ostalih i njemačka pjevačka zvijezda Nena koja usprkos činjenici da je već u međuvremenu zašla u peto desetljeće svog života još uvijek izgleda nevjerojatno dobro i zrači jednakim djevojačkim šarmom kao i prije 30 godina. Njezin tim “bake Nene” jedan je od omiljenijih.

Drugim riječima, biznis s ovakvom vrstom televizijskih formata cvate kao nikada do sad. Gotovo svakog dana na jednom od programa gledatelji željni spektakla, suza, uništenih iluzija ali i novih mladih glazbenih nada mogu doći na svoje. Neki od pobjednika doista uspiju napraviti glazbenu karijeru, a oni kojima to ne pođe za rukom, a posjeduju određeni X-Factor koji povećava televizijske kvote, pruža se pak prilika za sudjelovanjem u nekom tzv. reality show, tipa Big Brother ili “Dschungelcamp” i time ponovno osvanu na malim ekranima.

Autorica: Silke Wünsch / Željka Telišman

Odg.ur.: S. Matić