Mlada Ruskinja trbušnim plesom oduševljava Egipćane | Priča dana | DW | 29.11.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Mlada Ruskinja trbušnim plesom oduševljava Egipćane

Trbušni ples se povezuje uz Orijent kao primjerice votka uz Rusiju. Ali, upravo u Egiptu, kolijevci orijentalnog plesa, brojne trbušne plesačice dolaze iz istočne Europe.

„Johara", na arapskom "dragulj", ime je jedne omiljene trbušne plesačice u egipatskom glavnom gradu Kairu. Ona ima milijun sljedbenika na Instagramu, a kalendar je popunjen nastupima na zabavama, u klubovima i na svadbama u skupim hotelima. U jednom od svojih najnovijih videa ova 31-godišnjakinja pleše u šarenom, svjetlucavom kostimu pripijenom uz tijelo: sa svilenim grudnjakom, dugim lančićima, u suknji s prorezom na strani, koji otkriva njezine duge noge. Njezina tamna kosa seže do pojasa, uz brze pokrete bokova u ritmu orijentalne muzike zvecka i njezin nakit. Oko nje je mnoštvo ljudi, sve su oči uprte u nju. Egipćani i Egipćanke gledaju, neki i snimaju svojim smartphoneima, i plešu u ritmu.

"Johara" se zapravo zove Ekaterina Andreeva i potječe iz Rusije. Već nekoliko godina živi i radi u Kairu, domovini trbušnog plesa. Kako to da jedna Ruskinja u Kairu izvodi orijentalne plesove - i da je u tomu jako uspješna?

Inspiracija iz Brazila

S tri godine je Ekaterina počela u Rusiji plesati, od baleta preko standardnih do latinsko-američkih plesova. S 13 je ostala bez plesnog partnera - a to je tipično za Rusiju, kaže ona. Muških plesača je malo i često odu s nekom plesačicom suparnicom. Ali, kad sad na to gleda ona misli da je to bila sreća za nju.  Jer, shvatila je da se može biti uspješan i kao solo-plesač.

Ekaterina Andreeva ili Johara

Ekaterina Andreeva ili Johara

2001. je ruska televizija počela emitirati brazilsku sapunicu "Klon" koja je postala vrlo popularna. Trbušni ples glavne glumice podrijetlom iz Maroka inspirirao je mnoge u Rusiji. "Odjednom su se posvuda pojavili tečajevi - čak i u teretani", priča Ekaterina koja je upravo u teretani upoznala trbušni ples. Za nju je to bila prava stvar, jer za to nije trebala partnera. Ekaterina se sa smiješkom prisjeća kako joj je i majka rekla da je to dobro za nju jer duže nije plesala pa se "udebljala".

Na početku je plesala samo u restoranu svoga oca. Osnove trbušnog plesa je naučila na tečaju, a ostalo je sama dalje usavršavala. I to uspješno. Pobijedila je na više natjecanja i u Moskvi otvorila vlastiti studio za trbušni ples. Istovremeno je u ruskom glavnom gradu završila dva studija na sveučilištu: za PR-menadžment i za prevoditeljicu ruskog i engleskog. Ali, znala je: "Ples je moj život."

U njezinoj zemlji je trbušni ples prije svega posao kojim se zarađuje novac. Aspekt umjetnosti je sporedan, ako ne nebitan, kritizirala je ona već tada. U Egiptu je to drukčije, trbušni ples povezuje umjetnost i kulturu. Zato je odlučila napustiti domovinu i u egipatskom glavnom gradu započeti novu karijeru s trbušnim plesom.

"Rusifikacija" nepoželjna

Ruskinja koja u Kairu pleše trbušni ples - to zvuči neobično, ali danas nije rijetkost. Kairo je tradicionalno poznat kao "Meka" orijentalnog plesa, brojne velike plesačice s Istoka su ovdje učile i plesale trbušni ples. Čak im nije mogao odoljeti ni Henry Kissinger, tako se priča. Navodno je njegova omiljena plesačica bila Nagwa Fouad.

Legendarne egipatske plesačice kao Dina Talaat Sayed i Fifi Abdou i danas su omiljene. Pa ipak su u međuvremenu najtraženije strane, prije svega ruske plesačice. Zašto?

Ekaterina Andreeva među piramidama (Instagram/joharabellydancer)

Uspješna i zato što mlade Egipćanke više nerado plešu trbušni ples

"Stara generacija egipatskih trbušnih plesačica stari", kaže Hany Rasem, koji u Kairu radi kao planer svadbi i redovito angažira trbušne plesačice kao što je Ekaterina. "Jednostavno ne dolazi nova generacija iz Egipta, koje su jednako tako dobre." Strane plesačice kao Ekaterina ispunjavaju tu rupu - i to uspješno. Ona tako nekad nastupa na pet svadbi istoga dana. Gosti često ne primijete ni da je ona Ruskinja, priča Ekaterina. "S obzirom da to nije naša kultura oprezne smo", kaže Ekaterina o sebi i svojim kolegicama. Njoj je važno da izvorni ples bude sačuvan, a ne da u nekom obliku bude promijenjen ili čak "rusificiran".

Tradicija s dvostrukim moralom

Uspjeh stranih plesačica kao Ekaterina i manjak egipatskog podmlatka ima još jedan razlog. Kao i druga arapska društva i egipatsko je posljednjih godina postalo konzervativnije. Na ulicama Kaira se danas vidi više pokrivenih žena nego ranije. Trbušne plesačice ne smiju nedostajati ni na jednoj boljoj svadbi, ali u običnom životu mnogi Egipćani ne žele da ih se s time povezuje - tako je i izraz "sin trbušne plesačice" uobičajena uvreda. Ta tradicija nije slobodna od dvostrukog morala. Ekaterina kaže da ju rusko podrijetlo štiti od negativne stigme. "Mene kao strankinju više respektiraju jer me ovdje više vide kao umjetnicu."

Ali, ophođenje s ustanovama vlasti nije uvijek jednostavno. Za svaku svadbu trbušna plesačica mora dobiti radno dopuštenje - koje je i skupo: 22.000 egipatskih funti, preračunato 1.230 eura. Bogati Egipćani su spremni to platiti uz honorar za nju.

Svoju popularnost ona, međutim, može zahvaliti jednom kratkom boravku u egipatskom zatvoru prošle godine. Vlasti su joj predbacile da je svojom odjećom prekršila propise za kostime trbušnih plesačica, da je bila previše izazovna. Egipatski mediji su o tomu naveliko izvještavali - a video sa spornim kostimom širio se društvenim mrežama i u kratkom vremenu imao četiri milijuna pregleda. Nakon tri dana Ekaterina je bila na slobodi, i poznata u cijelom Egiptu. Optužnica je na kraju odbačena. A kostim je nakon kratkog vremena ponovo počela oblačiti i do danas to čini bez problema.

 

Audios and videos on the topic