Misa na terminalu 3 | Priča dana | DW | 28.07.2017
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Misa na terminalu 3

Zračne luke su, posebice sada u vrijeme godišnjih odmora, prepune ljudi. Kada nešto krene po zlu, tu je četa zaposlenih koja se brine o putnicima. Među njima je i jedan svećenik.

Svećenik Dieter Kleinmann se može pohvaliti mnogobrojnom pastvom. I dok većina dušobrižnika u Njemačkoj muku muči s odlaskom vjernika, Kleinmann je odgovoran za 10 milijuna ljudi koji prođu kroz njegovo radno mjesto. I 10 tisuća djelatnika koji ovdje svakodnevno rade. Naravno ne radi se o običnoj crkvi nego o zračnoj luci u Stuttgartu gdje je Kleinmann službeni dušobrižnik.

Duhovna podrška prije puta

Većinu svojih vjernika ovaj protestantski svećenik vidi samo jednom. I to naravno nije jedina razlika između njega i "običnih" svećenika. "Moje intervencije su prije svega socijalno-karitativne naravi", kaže 64-godišnjak i govori o jednom putniku koji mu se obratio nakon što je izgubio novčanik pa je tražio utjehu. Malo drugačije je kada mu dođu putnici koji su nakon slijetanja saznali da im je, dok su bili na odmoru, umro neko blizak. Ili ako mu se obrati neki djelatnik zračne luke koji je upravo izgubio posao. No posljednje vrijeme svećenik Kleinmann se bavi malo drugačijom publikom. "U posljednje vrijeme najviše razgovaram s onima koje njemačka država protjeruje", kaže Kleinmann. U istoj zračnoj luci djeluje i njegov kolega iz katoličke crkve a tu je još i 40 volontera koji dobrovoljno pomažu putnicima koji se nađu nekoj vrsti nevolje. U čitavoj Njemačkoj ovakvu vrstu "usluge" pruža 11 zračnih luka.

Gate umjesto oltara

Deutschland Airport-Pfarrer Dieter Kleinmann (picture-alliance/dpa/M. Murat)

Dieter Kleinmann - svećenik na aerodromu

No zašto se jedan svećenik odluči mirnu i predvidljivu crkvenu zajednicu u nekom selu zamijeniti za užurbani i kaotični aerodrom. "Razlog zbog kojeg sam prihvatio ovo radno mjesto je naravno izazov", kaže Kleinmann koji živi 20 minuta vožnje od zračne luke Stuttgart. Za razliku od dušobrižnika "prave" zajednice on svoje "ovčice" uglavnom vidi samo jednom. "Povjerenje se mora graditi dugo, to ne ide na silu", kaže Kleinmann. Za to u pravilu kod njegovih "mušterija" nema vremena. No nekada je i ova vrsta dušobrižništva "u letu" od prednosti. "Onaj tko svake nedjelje u crkvu dolazi s vlastitom suprugom neće vjerojatno pričati o bračnoj nevjeri", kaže Kleinmann. U njegovom uredu u Terminalu 3 ljudi često krajnje otvoreno govore o svojim problemima i istresaju ono što im je na duši. Jer to im je prvi i posljednji put da vide "svog" dušobrižnika. U uredu koji se nalazi između kockarnice i automata za osvježavajuće napitke.

Biblija za svaku priliku

"Ova ponuda je važna na aerodromima upravo zato jer ovdje vlada vječiti stres", kaže glasnogovornica zračne luke Stuttgart Beate Schleicher. No ova ponuda je ipak najvažnija za one koji ovdje provode najviše vremena a to su zaposleni. Apotekarka, prodavačica u butiku ili radnik na pregledu putnika, svi su oni nešto kao mala vjerska zajednica. To postaje jasno već pri prvoj šetnji sa svećenikom po zgradi aerodroma. "Dobar dan, kako ste", pita prodavačica u trgovini s cipelama. Jednog djelatnika Lufthanse pita hoće li doći na misu. Misa se održava u tzv. prostoriji tišine. Kleinmann danas, prikladno mjestu ove kratke mise, citira iz Evanđelja po Mateju: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti". Iako onih koji bi odgovarali ovom opisu na aerodromu ima mnogo, ne kratku misu nisu došli mnogi. Možda i zato jer je većina u žurbi. Onima koji Kleinmannu dolaze zbog straha od letenja, svećenik samo uputi Psalm 23: "Jahve je moj pastir". I to obično pomogne.

Stručnjak za zrakoplove

Deutschland Airport-Pfarrer Dieter Kleinmann (picture-alliance/dpa/M. Murat)

Nikud bez Biblje

Nakon pet godina provedenih u zračnoj luci, Kleinmann je u međuvremenu postao stručnjak i za zrakoplove. "Koji super zvuk", kaže oduševljeno za zvuk jedne letjelice dok stojimo na terasi za posjetitelje. Na pitanje koji ga se događaj u ovih pet godina najviše dojmio, Kleinmann se ne može odlučiti za samo jedan. I govori o jednoj ženi kojoj je, dok je bila na putu, umro sin. Zajedno s rodbinom ju je dočekao na aerodromu. I bio prisutan kada joj je u njegovom uredu rodbina priopćila tužnu vijest. "krik te ženi mi nikada nije izišao iz glave", kaže Klenmann. Tog dana se aerodromski svećenik brinuo o toj ženi a zatim se dogodilo ono što se događa kod ostalih koje je Klenmann tješio: nakon tog dana ju nikada više nije vidio.

Antonia Lange (dpa)

 

Preporuka uredništva