Mirovna nagrada njemačkih knjižara Orhanu Pamuku

Gdje se Orhan Pamuk nalazio u posljednje vrijeme, nije sasvim jasno. Ne zna se je li nestao, pobjegao iz Turske, moguće u New York gdje je već prije boravio nekoliko godina. Onda je, kao mnogo puta do sada, u intervjuu za švicarski «Tagesanzeiger» govorio o genocidu nad Armencima u Osmanskom carstvu: «U ovoj zemlji nekada je bilo puno ne-muslimanskog stanovništva. Danas ih više nema. A zašto? Ne bismo li o tome ipak trebali malo porazgovarati? U ovoj su zemlji živjele stotine tisuća Armenaca. Danas više ne. Moramo stvoriti kulturu koja dozvoljava slobodan razgovor o toj temi.»

To da jedan Turčin kaže da su Turci počinili genocid, pa makar to bilo prije 90 godina, za tursku je javnost predstavljalo otvoreni napad. Najveći dnevni list «Huerriyet» otvorio je pravu huškačku kampanju i tražio tužbu protiv Pamuka. Njegove su knjige spaljivane, a u izlozima nekih knjižara pojavili su se natpisi na kojima je stajalo: «Ovdje nećete naći Pamukove knjige».

Sam Pamuk svoje knjige opisuje kao apolitične. No, iznimku predstavlja njegov posljednji roman «Snijeg», kojega su neki europski književni kritičari iščitali kao dokaz protiv europske Turske. Pamukova se djela ne čitaju lako, njegov jezik ponekad je zapleten kao i putevi njegovih junaka, negdje između Istoka i Zapada. No, bez obzira na to, i u njemu prilično neprijateljskoj Turskoj postiže jako velike naklade.