Mišković ostaje Vučićev adut | Gospodarstvo | DW | 08.03.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Gospodarstvo

Mišković ostaje Vučićev adut

Pravosudna sapunica zvana „slučaj Mišković“ zabavljat će narod u Srbiji još neko vrijeme. Jer, dokle god se sudi Miškoviću, Aleksandar Vučić će moći proizvoditi medijsku sliku borbe protiv korupcije.

Srpski oligarh Miroslav Mišković

Srpski oligarh Miroslav Mišković

Stječe se dojam da ni pravosuđe ni vlast u Srbiji ipak ne znaju što će s Miroslavom Miškovićem. „Ja tražim da u ovom procesu primjenjujete pretpostavku nevinosti, jer je to pravo svakog čovjeka u sudskom postupku. A ne da primjenjujete pretpostavku krivice, kao što je do sada bilo, i da ja moram dokazivati svoju nevinost." Ovo je rekao Miroslav Mišković u sudnici na kraju ponovljenog postupka početkom veljače. To mu očito nije pomoglo.

Miroslav Mišković je danas (8.3.) iskoristio svoje zakonsko pravo i nije došao na izricanje presude. Prvostupanjski Specijalni sud presudio je da su i on i njegov sin Marko krivi zbog utaje poreza. A po svoje mišljenje, je li postojala obveza oporezivanja za sporno razdoblje, sud je još na prošlom suđenju išao u Skupštinu. Zbog čega je Apelacioni sud poništio prethodnu presudu.

Ponovo će se Miškovićeva obrana žaliti na presudu Apelacionom sudu. Pravosudna sapunica zvana „slučaj Mišković“ zabavljat će narod u Srbiji još pola godine. Jedno je sigurno, dokle god se sudi Miškoviću, Aleksandar Vučić će moći proizvoditi medijsku sliku borbe protiv korupcije. Doduše, nijedan sud u Srbiji nije sudio Miškoviću za ono što mu je prišivao Vučić – da plaća neke političare i do 50.000 eura mjesečno. Ali naprednjačka propaganda Miškovića odavno predstavlja kao neku vrstu srpskog Sorosa koji vuče konce u pozadini, „rušeći Vučića".

Pravna država i ekonomija

Miroslav Mišković priznaje da je bio u zabludi kada je mislio da ekonomija rješava sve. Rekao je jednom prilikom da ga je iskustvo sa srpskim pravosuđem nagnalo da promijeni mišljenje: „Bez pravosuđa nema države." Ta spoznaja je došla nakon uhićenja krajem 2012. godine.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić

Dok se sudi Miškoviću, Vučić može tvrditi da se bori protiv korupcije

U srpskoj javnosti je činjenica da je Mišković iza rešetaka imala učinak katarze. Sve to je predstavljeno kao posvećenost Aleksandra Vučića obračunu s korupcijom. Poslije nekoliko mjeseci Mišković je pušten iz pritvora uz najveće jamstvo u povijesti srpskog pravosuđa – 12 milijuna eura.

Sudski postupak protiv vlasnika „Delta holdinga", njegovog sina i još devetero optuženih počeo je 2013. godine. Poslije tri godine on je osuđen na pet godina zatvora. Obrana je uložila žalbu Apelacionom sudu, a on u jesen 2017. ukida sve presude i nalaže novo suđenje. Današnja, druga po redu prvostupanjska presuda neće biti konačna: obrana i tužilaštvo imat će pravo žalbe, a konačnu odluku donijet će Apelacioni sud.

Tko je Miroslav Mišković?

Osnove ekonomije Miroslav Mišković je naučio u Jugoslaviji. Fakultetsku diplomu stekao je 1971. u Kragujevcu – jer su na beogradskom fakultetu primali samo 300 brucoša, a on je bio ispod crte.

Kako će osoba kojoj u osobnoj karti piše da je rođena 1945. u mjestu Bošnjane kod Varvarina kasnije postati najmoćniji poslovni čovjek Srbije i regije? Mišković voli reći da je imao sreću, pa se kao mladi atletičar koji je dogurao do reprezentacije Jugoslavije još u studentskim danima ozlijedio. Time mu je oduzet sprinterski adrenalin, ali je bio prinuđen posvetiti se – ekonomiji.

Menadžerske i liderske vještine kali u Kruševcu, gdje Mišković poslije završenog fakulteta radi u Jugobanci, pa onda i u tada moćnom Trajalu. Potom prelazi u kemijsku industriju Župa gdje se na mjesto generalnog direktora uspinje u siječnju 1987. To nije loša karijera za socijalističkog biznismena – stati na čelo jake firme sa svega 42 godine.

U isto vrijeme počeo je meteorski politički uspon čovjeka koji nije stvorio Miškovića, ali mu nije ni smetao u poslovanju – Slobodana Miloševića. Kada se u travnju 1989. na Kosovu sivo socijalističko pače Milošević pretvorilo u dvoglavog srpskog labuda – rečenicom upućenom lokalnim Srbima „Niko ne sme da vas bije", to širenje krila srpskog nacionalizma stvorit će nešto kasnije idealan biotop za vještine koje je posjedovao Mišković. Na neki način on je došao na gotovo.

Sjedište Delta holdinga u Beogradu

Sjedište Delta holdinga u Beogradu

Kada je u prosincu 1989. postao potpredsjednik Vlade Srbije – tada se to zvalo Izvršno vijeće – Milošević je u isto vrijeme postao predsjednik Srbije – tada se to zvalo „predsjednik Predsjedništva". A prethodno je već iza sebe imao svoj pobjednički „blickrig", srušivši politička vodstva u Vojvodini, na Kosovu i u Crnoj Gori.

Mišković je na funkciji potpredsjednika vlade ostao samo pola godine. Mnogi kažu da se povukao na rezervni položaj koji je Miloševiću bio potreban kao ekonomska logistika. On stvari tumači drugačije. U jednom intervjuu 2014. kaže: „Delta je podržavala svaku vlast. Ali ni s jednom nije bila izuzetno bliska."

Sve se raspada – samo Delta raste

Ne zna se tko je u pravu – oni koji tvrde da je Mišković na vrijeme shvatio da mu nije mjesto u politici, ili oni koji u njemu vide Miloševićev stroj za financiranje ratova. Kompanija Delta M osnovana je početkom 1991. Jedno je sigurno: u tadašnjem Beogradu biznis međunarodnih razmjera nije se mogao voditi protiv plebiscitarno izabranog autokrata, već samo zahvaljujući njemu.

Tada je isproban model poslovanja koji će kasnije postati uzorna mustra za razne srpske tokove novca: Miškovićeva firma na Cipru posjedovala je Miškovićeve firme u zemlji. Ako je turbofolk bio zvuk jugoslavenskih ratova, onda je Miškovićev meteorski uspon od Miloševićevog ekonomskog birokrata do oligarha bio slika i prilika ratne i poratne ekonomske partiture. Po toj melodiji se igralo s velikim ulozima. Nekom je rat brat, rekao bi narod.

Mišković kaže da je tih devedesetih od američkog koncerna Nike dobio licencu za trgovinu na istočnoeuropskom tržištu i da je svoje kadrove, kako ih on naziva, za vrijeme kriznih godina sankcija i rata sklonio u Rusiju, kako bi na miru radili posao. Nikada se nije bavio alkoholom, cigaretama i naftom, tim brzim polugama bogaćenja ratno-tranzicijske državne i paradržavne elite.

U njegovu biografiju je, nakon pada Miloševića, stala i jedna otmica koju su mu priredili ljudi iz kriminalne organizacije tzv. zemunskoga klana. On je svoju slobodu masno platio – sedam milijuna maraka. Neslužbeno se tvrdi da je Mišković oduvijek podržavao sve stranke potrebnim donacijama. Ali njegov poslovni imperij nije bio umiješan u veće korupcionaške skandale. On to objašnjava ovako: „Nema korupcije ako ne radite s državom ili javnim poduzećima."

On – tajkun

Ekonomski novinar Miomir Brkić je na promociji Miškovićeve knjige „Ja, tajkun" rekao: „Nije čudno da se Mišković najbolje razumio s Đinđićem. Obojica su imali vizije. Da bi ih temeljno iskorijenila Srbija je jednu viziju ubila, a drugu utamničila." Ovo izrazito pozitivno mišljenje o Miškoviću Brkić zasniva na za njega logičnom slijedu: Mišković simbolizira liberalni kapitalizam – a kapitalizam je jedina snaga modernizacije Srbije.

Pri tom Brkić zanemaruje osnovne postulate kapitalističke filozofije – bez konkurencije nema napretka. A Mišković je u jednom trenutku mrežom monopola diktirao što će Srbija kupovati u samoposlugama, što će jesti i kako će se oblačiti – ako ne ide kod Kineza. Mišković je doveo moderan način trgovine u Srbiju po cijeni koju je on diktirao. U to vrijeme je švicarski sir na Zapadu bio dva do tri eura, a u Beogradu sedam.

Ivica Todorić (Getty Images/AFP/A. Dennis)

Mišković žali što s Todorićem nije stvorio regionalnog trgovinskog diva

No na prošlogodišnjoj promociji, Brkić će izreći i jednu istinu: „Svaki uspješan i bogat čovjek sumnjiv je i kandidat za uhićenje." U Srbiji koju su davili i julovski (po stranci JUL, Jugoslavenska ujedinjena ljevica Miloševićeve supruge Mirjane Marković, op. ur.) biznismeni i ratni profiteri i devijacije „žute" privatizacije, u zemlji koju sada dave neprozirne domaće i arapske muljaže uz blagoslov aktualne vlasti, osiromašeni ljudi, podbodeni populističkim parolama, imaju razvijen refleks netrpeljivosti prema Miškoviću. To je iskoristio Vučić pronašavši u Miškoviću idealnog žrtvenog jarca.

Prevelik da bi pao

Usprkos sudskim procesima, kompanija Delta holding ostala je „najveća ekonomska cjelina u Srbiji". Princip poslovanja može se plastično objasniti Miškovićevim osnivanjem i razrađivanjem Delta banke. U to je uložio manje od milijun eura. A kada je razrađenu banku prodao, kupac, Banca Intesa, platio je 40 milijuna eura. Mišković to do danas smatra najvećim uspjehom. Kao što najvećim neuspjehom smatra odustajanje od dogovora s hrvatskim biznismenom Todorićem i slovenskim Merkatorom da naprave regionalnog trgovačkog diva.

Poslije ovakve presude, riječi Miroslava Miškovića iz njegove autobiografije zvuče skoro proročki: „Tko posluje nekorektno – izgubit će. Tko nema znanja – izgubit će još prije. Tko svoj biznis veže za politiku i političare – izgubit će najprije."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic