Mali crnac na dvoru pruskog kralja

Kada je 1992. godine Njemački povijesni muzej u Berlinu kupio djelo Emila Doerstingera "Pruska ljubavna sreća" na kojem je prikazan mladi, očito vrlo zaljubljeni par, nikome nije bilo poznato tko su naslikane osobe. U stvari, bila bi to možda jedna u nizu osrednjih slika iz 19. stoljeća kojom se nitko ne bi posebno bavio, da mladić nema izrazito crnu boju kože. To je djelo postalo jedna od glavnih atrakcija muzeja, pa su povjesničar Gorch Pieken i publicistica Cornelia Kruse krenuli tragom njegova nastanka. Rezultat je knjiga "Pruska ljubavna sreća".

Crni dječak kao vrijedan dar

Identitet mladog muškarca nije bilo teško utvrditi, jer on je najvjerojatnije bio jedini crnac koji je 1890. godine, kada je slika nastala, nosio prusku uniformu. Njegovo je ime bilo Gustav Sabac el Cher. Priča u stvari počinje u Egiptu, gdje je 1943. u gostima boravio princ Albrecht, brat pruskog kralja Friedricha Wilhelma IV. Njegovo je putovanje u inozemstvo bilo više-manje prisilnog karaktera, budući da je u Berlinu bio umiješan u jedan ljubavni skandal, pa je dvor zaključio kako bi bilo najbolje da se makne sve dok se barem malo ne slegne prašina. Izbor Egipta kao cilja nije bio slučajan: ta je zemlja nakon prvih arheoloških otkrića bila u velikoj modi.

Naravno, visokog je gosta primio i tadašnji egipatski potkralj koji ga je obasuo velikodušnim poklonima. Među vrijednim darovima bio je i jedan crnoputi dječak. Princ Albrecht ga je nazvao "Sabac el Cher". Bilo je to jedino što je znao reći na arapskom, a značilo je nešto kao "dobro jutro". Kasnije mu je dodao i imena August Albrecht.

Crni sluga kao statusni simbol

Nakon višemjesečnog putovanja Albrecht se vratio kući i sa sobom u Berlin doveo i malog crnog dječaka. On je odmah podvrgnut detaljnim liječničkim pregledima kojima je utvrđeno da je potpuno zdrav te da bi mogao biti star oko sedam godina. Njemu je bila namijenjena uloga sluge pruskog princa, pa je zato dobio prilično kvalitetno obrazovanje na njemačkom jeziku te je odgojen u kršćanskom duhu. Nije poznato je li se crni dječak susretao sa začuđenim ili čak neprijateljskim pogledima, ali je za pretpostaviti da nije nailazio na veće probleme budući da je prusko društvo u to doba bilo prosvijetljeno i otvoreno. Osim toga, imati crnog slugu tada je bio svojevrsni statusni simbol.

Na sljedećoj stranici: Glazbeno nadareni potomci

Glazbeno nadareni potomci

August je pratio princa na svim njegovim putovanjima, pa tako i na kavkaskom ratištu te ostvario popriličnu karijeru na dvoru. On se ženi kćerkom jednog krojača Annom Mariom Jung, s kojom dobiva dvoje djece: Gustava i Elisu. August umire 1885. godine, a neposredno prije smrti dobiva potvrdu o pruskom državljanstvu. Sin Gustav, rođen u Berlinu 1868. godine, istina, nije tako tamnoput kakvim ga je na slici "Pruska ljubavna sreća" predstavio slikar Doerstinger, ali je odmah na prvi pogled bilo jasno da mu je jedan od roditelja crne boje kože. Kod njega je vrlo rano otkrivena izuzetna glazbena nadarenost.

Nakon višegodišnjeg glazbenog školovanja biva primljen u vojni orkestar jedne pruske postrojbe. Postaje dirigent Prve pješačke pukovnije u (tada pruskom) Kalinjingradu, gdje predstavlja pravu atrakciju, posebice među damama. 1901. ženi se Gertrudom Perling, kćerkom jednog učitelja, s kojom dobiva dva glazbeno nadarena sina: Horsta i Herberta.

Sućut njemačkog cara

Nakon Prvog svjetskog rata Gustav napušta vojnu službu i zapošljava se na radiju, da bi potom 1930. kupio imanje u blizini Wusterhausena i otvorio gostionicu. Zanimljivo je da je on samog sebe očito doživljavao kao pravog konzervativnog Prusa i nije odmah primjetio sve raširenije rasističko raspoloženje. Dapače, na početku podržava Hitlera, čiji se pristaše čak sastaju u njegovom lokalu. No ne dugo. Četiri mjeseca nakon dolaska Hitlera na vlast, Gustav je prisiljen zatvoriti gostionicu. Bilo je premalo onih koji su i dalje željeli posjećivati, kako se odjednom posprdno govorilo, "crnački lokal". On umire 1934. godine, a njegova će udovica primiti i izraz sućuti iz Nizozemske, od njemačkog cara u izbjeglištvu Wilhelma II.

Različite sudbine članova obitelji

U predratno i ratno doba članovi obitelji Sabac el Cher proživljavaju različite sudbine. Gustavova nećakinja Editha postaje poznata glumica, njezina sestra Ilse pod nacističkim režimom počinje patiti od depresije, sin Horst pogiba kao njemački vojnik na bojištu u Rusiji, a Herbert preživljava rat i postaje glazbenik u komornom orkestru u Mannheimu. Najstariji predstavnik obitelji danas je Axel Sabac el Cher, Gustavov unuk, rođen 1939. godine. Njegov izgled ni najmanje ne odaje egzotično podrijetlo.

Preživjeli članovi obitelji se ponovno okupljaju tek nakon što su s njima stupili u kontakt Gorch Pieken i Cornelia Kruse kako bi prikupili informacije za svoju knjigu u kojoj su od zaborava uspjeli sačuvati ovu neobičnu njemačku obiteljsku priču.

Autorica: Andrea Jung-Grimm

Odg. urednica: Marijana Ljubičić