Majka najsiromašnijih od najsiromašnijih

Agnese Gonxhe Bojaxhiu rođena je u Skopju, 26.kolovoza 1910. godine u albanskoj obitelj. Uživala je strogi katolički odgoj a već u dobi od 17 godina napustila je domovinu i otišla u Irsku gdje je ubrzo pristupila redu časnih sesta Loretskih djevica.

U prosincu 1928. godine po prvi put je stigla u Indiju, gdje je u spomenutom redu odmah započela s radom; u katoličkoj školi za djevojke Saint Mary School – sve dok jednog dana tijekom putovanja vlakom u smjeru Darjeelinga u rujnu 1946. godine nije čula „božji glas“. On joj je rekao da je njezina zadaća, odnosno, misija da pomaže najsiromašnijima među najsiromašnijima.

Uvjerena da u svakom siromašnom čovjeku živi Isus Krist, napustila je, uz dozvolu pape Pia XII svoj dotadašnji red kako bi osnovala jedan novi. U to vrijeme je počela nositi i svoju novu „uniformu“ – bijeli sari s plavim crtama – koji će ubrzo postati simbolom siromašnih u Bengalu.

Kuće za najsiromašnije i umiruće

Novi red časnih sestara – Misionarke ljubavi – priznao je Vatikan dvije godine kasnije, 1950. Kako je kasnije pričala, na njezin su rad izuzetno utjecali prvi dojmovi, koje je stekla kada je tek stigla u Kalkutu, gradu u kojem su ljudi ležali i umirali na ulicama. Jedan od najpotresnijih bio je prizor mlade žene koja je bez svijesti ali još uvijek na životu ležala na cesti, a njezino su tijelo već napola izgrizli štakori i mravi. Nakon što ju je obližnja bolnica odbila primiti, žena je podlegla svojim ranama. Nakon toga, sestra Tereza je čvrsto odlučila da više nikada neće dopustiti da netko umre sam i napušten.

Osnovala je Kuću za umiruće i odlučila se brinuti za bolesne i one na kraju života. Od gradske uprave Kalkute dobila je na raspolaganje jednu zgradu u četvrti Kahligati, u blizini hrama božice Kali za koju Hinduisti vjeruju da upravo ona posjeduje najveću moć da nekome pokloni život ili da ga uništi. Kuća Kahligat, ili kako ju je zvala sama Majka Tereza – Nirmal Hriday, otvorena je 1952. godine. Od tada su časne sestre, rodbina i prijatelji osobe na kraju života počeli dovoditi ili donositi upravo ovdje. Tijekom godina svoje posljednje dane je ovdje provelo oko 40.000 ljudi.

„Moj rad je i molitva…“

Iz zapadnih zemalja uskoro su počele stizati velike i velikodušne donacije za njezin rad s najsiromašnijima. No, ona sama se nikada nije vidjela u ulozi socijalne radnice. Kako je uvijek iznova naglašavala – ona djeluje po božjem nalogu, slijedeći nauk Isusa Krista. „Moj rad nije samo poziv, moj rad je i molitva“ –znala je često reći.

Nakon Kahligata, Majka Tereza osnovala je i druge Kuće u kojima je također pomagala onima kojima je njezina pomoć bila najpotrebnija. Svoj cijeli život posvetila je ovoj zadaći iako je u Kalkuti u čijim slamovima i bez krova nad glavom živi više od pola milijuna ljudi, njezin rad mogao umanjiti patnju tek malog broja. Od brojnih međunarodnih priznanja najveće je svakako bila Nobelova nagrada za mir koju je dobila 1979. godine.

U međuvremenu se njezin red Misionarki ljubavi sastoji od oko 4.000 časnih sestara. Kuće Majke Tereze postoje u 130 zemalja svijeta i sveukupno ih ima točno 600.

Priznanja ali i kritike

Pa ipak, usprkos priznanjima, njezin rad su i mnogi kritizirali. S jedne strane zbog nepreglednosti i nepreciznosti vođenja njezinih knjiga financija i donacija, ali i zbog kontakata s osobama poput diktatora s Haitija Fracoisea Duvaliera. No, najglasnije su pak bile kritike zbog njezinog odbijanja da svojim štićenicima da lijekove protiv bolova. Neki su išli toliko daleko, kao primjerice američki pisac Christopher Hitchins, da su je upravo iz tog razloga nazivali „anđelom smrti“. Ona sama se međutim nikada nije osvrtala na ovakve kritike. Njezin život je bila religija i vjera.

„Svaki čovjek pati i upravo je patnja ta koja duši može pomoći da doživi obraćenje u ljubavi Isusa Krista. Molite se kako bismo sačuvali božje djelo, kako biste nam pomogli da pomažemo drugima i to ne samo materijalnom pomoći onima kojima je ona potrebna već u zapadnim zemljama gdje postoji veliko duševno siromaštvo. Molim vas da ponovno uvedete molitvu u obiteljski život. Zajednički se molite kako bismo se voljeli onako kako nas voli Bog – ne samo u riječima već i u djelima“. (Majka Tereza)

Autor: Sonila Sand / ŽeljkaTelišman

Odg.ured: A. Legović