Ljudska prava na još jačem udaru

Strah je postao vodećom silom svjetske politike. Vlasti, represivni režimi i naoružane skupine ciljano narušavaju ljudska prava, čime dolazi do opasne polarizacije svijeta, smatra Amnesty. U izvješću za 2007. se izražava žaljenje što zemlje zapadne demokracije pod okriljem borbe protiv terorizma opravdavaju kršenja ljudskih prava. Posebno se kritizira svakodnevno gaženje ljudskih prava u Darfuru uz zahtjev međunarodnoj zajednici za dosljednom primjenom embarga na izvoz oružja u tu kriznu sudansku pokrajinu.

Godinu dana prije ljetne Olimpijade Amnesty iznosi procjenu prema kojoj je domaćin Kina još uvijek daleko od obećanja da će Igre doprinijeti poboljšanju stanja ljudskih prava. Ukazuje se i na ograničenost slobode tiska i mišljenja gotovo u svim državama Bliskog istoka i sjevernoafričkog Magreba, te ugroženost kritički nastrojenih novinara u Rusiji. «Nezavisnih medija više gotovo uopće nema. Tamo se došlo čak i do ubojstava. Novinari koji se kritički odnose prema vlasti vrlo su ugroženi. U Rusiji imamo i porast rasističkog nasilja. Lani smo dokumentirali 54 mrtvih kojima je život oduzet upravo u rasističkom nasilju», kaže šefica njemačkog ogranka Amnestyja, Lochbihler.

Srbi u Hrvatskoj i dalje diskriminirani

Povreda ljudskih prava ima i na europskim vanjskim granicama na Sredozemlju ili Atlantiku, gdje su tisuće izbjeglica brodovima htjele emigrirati iz Afrike u Europu. Ne samo da su se mnogi od njih utopili, već su «temeljem dogovora s Marokom stotine osoba vraćene i smještene u pustinju na granici s Alžirom. Mi smo to i dokumentirali, ljudi su fizički zlostavljani, žene su silovane. Nedopustivo je da EU zaključuje ugovore o povratku izbjeglica tamo gdje nije sa sigurnošću utvrđeno da su osigurani uvjeti za zaštitu ljudskih prava.»

Naslijeđe Domovinskog rata i dalje baca sjenu na stanje ljudskih prava u Hrvatskoj, a veliki broj slučajeva ratnih zločina još je nekažnjen, stoji u izvješću Amnestyja. Navodi se i da su Srbi u Hrvatskoj i dalje suočeni s diskriminacijom pri zapošljavanju i ostvarivanju socioekonomskih prava. Ističe se problem nemogućnosti povratka zbog oduzetih stanarskih prava. Kao problem spominju se još nasilje prema ženama, te ograničene mogućnosti školovanja romske djece.