Ljudska prava - želja pusta | Politika | DW | 10.12.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Ljudska prava - želja pusta

Sedam desetljeća nakon usvajanja Opće deklaracije o ljudskim pravima, ona se i dalje masovno krše širom svijeta. No, ipak ima i razloga za zadovoljstvo - bilježi se polagani napredak.

"Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima" - jednostavna rečenica koja je trebala promijeniti svijet. Kada je 10. prosinca 1948. usvojena Rezolucija UN 217, bilo je to prvi put da se međunarodna zajednica složila oko stava da za sve ljude važe ista ljudska prava. Opća deklaracija o ljudskim pravima doduše nije obvezujući ugovor. Ali je, prema riječima povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, Seida Rad al Huseina, "pomogla mnogim ljudima da dobiju više prava i slobode".

Istovremeno se, prema podacima UN, ljudska prava "još uvijek redovno krše". 2017. su se događali "napadi u enormnim razmjerama na vrijednosti na kojima počivaju ljudska prava, dakle na dostojanstvo i ravnopravnost svih ljudi", napisao je u aktuelnom izvještaju Amnesty internationala nekadašnji glavni tajnik te organizacije, Salil Shetty. Nevladina organizacija Human Rights Watch (HRW) pak primjećuje da su mnoge demokracije, među kojima i SAD, "zbog sukoba na unutrašnjepolitičkom planu" manje u stanju zalagati se za ljudska prava u svijetu.

UN verabschiedet Menschenrechtskonvention (PA/dpa)

Povijesni trenutak: 10. prosinca 1948. izglasana je Opća deklaracija UN o ljudskim pravima

A što je s vrijednostima koje promovira Konvencija o ljudskim pravima? Gdje se bilježi napredak, a gdje nazadovanje?

Borba protiv ropstva

Članak 4 Opće deklaracije glasi: Niko se ne smije držati u ropstvu ili potčinjenosti: ropstvo i trgovina robljem zabranjeni su u svim oblicima.

Koliko je rašireno ropstvo?

Seid Al-Hussein (Reuters/P. Albouy)

Oprezni optimizam: Povjerenik UN za ljdska prava Seid al Husein

Studeni 2017.: Američki CNN je objavio video zapis koji pokazuje kako se navodno na jednoj aukciji mladići prodaju kao robovi.

Listopad 2018.: Jezidska aktivistkinja Nadia Murad, koju su 2014. oteli teroristi Islamske države i držali je kao robinju, je zajedno sa kongoleškim ginekologom  Denisom Mukwegeom dobila Nobelovu nagradu za mir "za napore koje su uložili da se okonča seksualno zlostavljanje žena kao ratno oružje i strategija".

Studeni 2018.: Tehnološki gigant Apple je dobio nagradu Stop ropstvu (Stop Slavery Award) za angažman protiv eksploatacije. Ova američka kompanija je u prošlosti bila kritizirana zbog toga što nije činila dovoljno protiv loših uvjeta rada u kompanijama s kojima surađuje.

Iako je ropstvo u svijetu zabranjeno, ipak priče o ropskim uslovima pune naslovnice novina. Prema Globalnom indeksu ropstva australijske Fondacije Hodaj slobodno (Walk Free Foundation) , više od 40 milijuna ljudi širom svijeta je u modernom ropstvu - to je pojam koji se odnosi na dužničko ropstvo, prisilni rad i prisilnu prostituciju.

Gdje živi najveći broj "robova"?

Moderno ropstvo je posebno rašireno u ratnim i kriznim oblastima, kaže Beate Andrees rukovoditeljica ogranka "Osnovni principi i prava na poslu" Međunarodne organizacije rada (ILO). Postoji mnogo dugotrajnih sukoba i nestabilnih situacija, u kojima država gotovo da i nema moć, kao na primjer u Afganistanu ili Libiji.

Prema jednom izveštaju ILO i Fondacije Hodaj slobodno moderno ropstvo je najraširenije u Africi, a slijede Pacifička Azija, Oceanija i Australija, te Europa i Središnja Azija. No, zbog nedostatka podataka u arapskom svijetu i na američkom kontinentu te brojke treba tretirati oprezno. Vodeće države su Sjeverna Koreja, Eritreja i Burundi, ali ima žrtava ropstva i u Njemačkoj ili u Velikoj Britaniji. Vijeće Europe je u travnju pozvao na uzbunu: u pojedinim zemljama je eksploatacija radne snage zamijenila seksualnu eksploataciju koja je bila najčešći oblik trgovine ljudima.

No, eksploatacija se ne dešava samo na našem kućnom pragu. Prema Svjetskom indeksu ropstva, 20 najvećih industrijskih država svijeta godišnje uveze robu vrijednu 354 milijardi američkih dolara koja se proizvodi robovskim radom.

Kako i gdje se zemlje bore protiv ropstva?

Prema podacima Fondacije Hodaj slobodno, 36 zemalja pokušavaju istražti prislini rad u poduzećima ili u javnim lancima za snabdijevanje - jasan porast od 2016. godine. Ministri rada zemalja G20 u se u rujnu dogovorili o strategiji za suzbijanje modernog ropstva. Beate Andeers to vidi kao "vrlo veliki korak naprijed". Takođe i poduzeća sve više preuzimaju odgovornost.

No, nisu samo industrijski razvijene zemlje objavile rat ropstvu. "U tekstilnim tvornicama u Bangladešu i Jordanu danas teško da se mogu naći ropski uslovi", objašnjava Andeers. Jer, tamo su "zbog međunarodnog pritiska posljednjih deset, dvadeset godina učinjeni značajni koraci naprijed".

Upitno je, međutim, hoće li moderno ropstvo do 2020. biti suzbijeno, kako su to UN planirali. "Ako se nastavi s političkim pritiskom do 2030., imati ćemo jasno smanjenje tog broja", predviđa Andeers. "No za to mora postojati volja, a to je veliko pitanje."

Preporuka uredništva