„Ljubavno gnijezdo“ na Zugspitzeu | Priča dana | DW | 12.02.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

„Ljubavno gnijezdo“ na Zugspitzeu

Što je okruglo, svjetlucavo bijelo, zimi ga se vidi, a ljeti se izgubi? Iglu za savršen odmor! Može ga se rezervirati kao svaku hotelsku sobu – ili čak i izgraditi. Reporter DW-a je to pokušao. I uspio!

Namjerno smo krenuli nešto ranije iz Münchena i – uletjeli u gužvu. Moj sin Scott i ja imamo dogovoren termin. Na Zugspitzeu. I sad ovo! „Hajde, hajde dalje!" Uzvikuju drugi ljudi. Htjeli bismo mi dalje, ali ne ide. Nema mjesta. Subota je, 11 sati. Vagon Eibsee-žičare je dupkom pun, raspoloženje baš i nije najbolje. No, već desetak minuta kasnije sve je zaboravljeno – Zugspitze nas dočekuje s prekrasnim vremenom. Oblaci se razilaze u pravo vrijeme, i otvaraju tako pogled na bijeli vrh – preko Austrije pa sve do Italije i Švicarske.

Scott i ja idemo prema iglu-selu, koje se nalazi nešto niže, na Zugspitze platou. Selo se ovdje podiže svake zime, kao hotel za mušterije koji plaćaju za to zadovoljstvo. Kompleks se sastoji od više soba, hodnika i jednog velikog restorana – od snijega. Nešto malo izvan kompleksa bi se danas trebao podići i naš iglu, klasično u stilu gradnje Inuita – od snježnih blokova. Naš iglu stoji nasamo – vrlo romantično. Kasnije će ga se moći bukirati kao „ljubavno gnijezdo". I tu već stoji poveća komadina snijega, velika kao jedna garaža, kako bi je se moglo rezati u manje komade, blokove za naš iglu.

I nisam baš nešto raspoložen za tjelesni rad, jer ovdje na ovoj nadmorskoj visini od 2.700 metara, i nema puno kisika. Teško se diše. I usrećio sam se kad nam se pridružio Jan Wernet. Šef iglu-sela nam predstavlja dvojicu iskusnih pomagača, Wolfganga Rainera i Michaela Elstnera, i onda samog sebe. „Ja sam Jan", kaže on prijateljski i objašnjava nam dnevni plan. Teoretsko izlaganje me spašava od praktičnog rada – barem za nekoliko dahova...

Svi ćemo dakle zajedno graditi iglu, a Scott i ja ćemo pritom naučiti kako to funkcionira.

Gradnja iglua

Blok po blok...

U početku bijaše snijeg

A kao prvo učimo da sve ovisi o snijegu. A snijega nam treba puno. Jako puno. Kako bi bijeli puder pretvorili u stabilne blokove, profesionalci poput Jana i njegovog arhitekta Wolfganga koriste ozbiljan stroj – frezu za snijeg. Ona u tren oka naš građevinski materijal „otpuhne" u oblogu i pritom mu istovremeno „oduzima" zrak. Ostatak posla obave vrijeme i sila teže. Snijeg se zbije. A tko nema pri ruci frezu, do cilja može doći i korištenjem snage vlastitih mišića. Snijeg treba zbiti kako bi bio kompaktan.

Pravilo broj dva glasi: pažljivo odabrati lokaciju grdnje iglua. Snježni blokovi su teški, i po 30 kilograma po komadu. A put između „skladišta" materijala i gradilišta na kojem se gradi iglu treba biti što je moguće kraći. Naše mjesto budi ljubomoru kod iglu-arhitekata. Mi smo se „ustoličili" na jednom brežuljku, skladište sa snijegom je na dohvat ruke, a oko nas planinski kraj za dušu. Lako je tako šljakati.

I krećemo: na samom početku procesa gradnje iglua, štapom se na tlu označi središnja točka buduće nastambe. Jedna jednostavna špaga nadomjesti svaku matematiku! Unutrašnja veličina, oblik, pa čak i budući nagib kupole – sve se to može izmjeriti uz pomoć konca pričvršćenog za štap. Jedino treba paziti da on ne sklizne…

Blok po blok…

Pogledajte video 01:23
Now live
01:23 min

Uspon na najveći njemački vrh

I tako teglimo snježni blok po blok na pravo mjesto. Blokovi su dugi i po 80 centimetara, a visoki i široki po 30 centimetara. Šef Jan ih je izrezao uz pomoć motorne pile, a pedantni Wolfgang ih pomno slaže u okrugli iglu. Pritom se vanjski kutovi pomalo ukose, tako da se točno može namjestiti sljedeći blok. A tamo gdje usprkos tako preciznom radu ipak ostanu rupe, s obje strane ih se „zapečati" snijegom. To je idealna djelatnost za pomoćne radnike – Scotta i mene.

Iznenađenje nam donosi drugi sloj snježnih blokova. Kada se postavi i drugi red, blokovi su već lagano nagnuti prema unutra, Wolfgang uzima pilu i – uništava naš rad. Barem djelomično. Sjedi na najvišem bloku i reže snijeg po cijelom krugu, spiralno, prema dolje. Od zadnjeg bloka jedva ostane polovica. Tužna slika. Ali shvaćamo da je to uništavanje dio nekog većeg plana i da je očito nužno za stabilnost građevine.

Kad iglu zasjaji…

I tako to ide daje, sloj po sloj. Namjestiti blokove. Spiralno ih „skratiti", novi sloj – sve dok na koncu ne ostane samo jedna mala rupica s pogledom u nebo. Prilikom postavljanja zadnjeg bloka, koji se u konačni oblik iglua postavlja iznutra, vani se već smračilo. Ulaz, odnosno izlaz za Wolfganga, unutarnjeg dekoratera iglua, „probija" se tek kasno u noć.

Na koncu je iglu predivan. Veličanstven. Idući dan ga se još polira, pa i iznutra, kako voda ne bi kapala s neželjenih rubova. Gosti, koji će ubuduće rezervirati „ljubavno gnijezdo", bit će zadovoljni. Bukirati ga se može odmah, noćenje košta 259-299 eura po osobi i noći.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

WWW-linkovi

Audios and videos on the topic