1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Lisabonski sporazum postao noćna mora?

14. ožujka 2010

Dugo su se članice EU-a borile za Lisabonski sporazum, ali samo sto dana nakon stupanja na snagu polako se trijezne glave, nestaje prvotno oduševljenje. Za mnoge Lisabonski sporazum već sada ima gorke posljedice.

https://p.dw.com/p/MQut
Lisabonski sporazum
Sto dana nakon stupanja na snagu Lisabonskog sporazumaFoto: AP

Nedavno je Michael Froman boraveći u Bruxellesu kao posebni izaslanik američkog predsjednika Obame, u krugu stalnih predstavnika zemalja članica EU-a postavio vrlo jasno pitanje: Nakon stupanja na snagu Lisabonskog sporazuma, da li je donošenje odluka sada postalo jednostavnije? Europski diplomati počeli su se izvlačiti, nitko nije htio dati jasan, pozitivan odgovor. Samo nekoliko dana nakon tog sastanka predsjednik Obama je otkazao svoj dolazak na summit EU-SAD, predviđen za svibanj. Možda je ovaj primjer previše slikovit, ali činjenica je sljedeća: Europska unija je dobila svoj proslavljeni i toliko željeni Lisabonski sporazum, ali Unija nije postala niti malo jednostavnija.

Ceremonija potpisivanja Lisabonskog sporazuma
Ceremonija potpisivanja Lisabonskog sporazuma 13. prosinca 2007.Foto: picture-alliance/ dpa

Kakvog li otrežnjenja! Godinama se pregovaralao, a cilj je bio Europu učiniti odlučnijom, demokratičnijom od ostatka svijeta. I sada, samo tri mjeseca nakon stupanja na snagu Lisabonskog sporazuma nestalo je oduševljenje. Europska komisija pod vodstvom predsjednika Barrosa, zatim Europsko vijeća ali i Europski parlament, sve tri institucije vode bitku za moć, utjecaj i raspodjelu uloga. Trenutno prolazimo fazu testiranja, komentiraju politički promatrači dodajući kako je mnogo toga što se promijenilo potcijenjeno. Ova faza testiranja mogla bi trajati godinu do čak tri godine, smatra šef europskih zelenih Cohn-Bendit.

Nitko nije bio spreman na ovako nešto. Sredinom prosinca prošle godine njemačka kancelarka Merkel bila je uvjerena da će se sada EU posvetiti velikim političkim izazovima.

Sporazum iz Lisabona - puka želja ?

Lisabonski sporazum samo kao puka želja? Uistinu, za Europsku uniju je počelo novo doba, doba bavljenja samom sobom, institucije su odjednom jedna protiv druge, svaka tvrdi da upravo ona ima sada više utjecaja u Europi.

Postupno se otkrivaju gubitnici. Prvi su bili ministri vanjskih poslova. Za razliku od prije tri mjeseca, šefovi diplomacija više ne smiju sudjelovati na sastancima na vrhu. Europskom je vijeću trebalo samo nekoliko minuta da donese takvu odluku. "Mnogi ministri vanjskih poslova srčano su se zalagali za Lisabonski sporazum, ali očito ga nisu dobro pročitali", s podsmijehom glase briselski komentari.

Između Barrosa i Van Rompuyja žestoka borba za vlast

Jose Luis Rodriguez Zapatero
Španjolski premijer Jose Luis Rodriguez ZapateroFoto: AP

Idući gubitnik je José Luis Zapatero, premijer Španjolske, zemlje koja u prvoj polovici ove godine predsjedava Europskom unijom. Kao i njegove kolege, premijeri zemalja koje su prije Španjolske predsjedavale Unijom, i Zapatero je imao velike planove. Međutim, o načinu rada Europskog vijeća sada više ne odlučuje Zapatero već stalni predsjednik Europske unije, Herman Van Rompuy koji predsjedava svim summitima. Samo dva puta, nakratko, zasijao je Zapatero velikim nastupom u impozantnom madridskom kazalištu Teatro Real i na zdanju Europskog vijeća velikim slovima stoji logo španjolskog Predsjedništva.

Otkazivanje dolaska Obame na summit u Madrid bilo je neugodno prije svega za Zapatera, jer je on taj termin već najavio, a da još nije imao službeni pristanak američke strane o dolasku Obame. Zapatero je čak 11. veljače na izvanrednom sastanku na vrhu s ostala 24 premijera morao čekati da Merkel i Sarkozy postignu dogovor s grčkim premijerom Papandreouom o solidarnosti Unije s Grcima. U javnim nastupima u ime EU-a Zapatero se ne pojavljuje, već Van Rompuy i Barroso.

Barroso
Glavni suparnici su predsjednik Europske komisije Barroso...Foto: AP

Međutim, između Barrosa i Van Rompuyja, dakle između Komisije i Vijeća vodi se zapravo prava bitka za moć i prevlast. U posljednjih nekoliko godina "Mister Europa" bio je Barroso i sada s Van Rompuyjom dobiva konkurenciju. Zasad Barroso ne čini ništa da bi oduzeo pozornost koju trenutno uživa Van Rompuy. Međutim, na velikom slavlju europske demokršćanske i konzervativne stranačke obitelji (EPP) Barroso je bio u centru pozornosti. Održao je govor na čijem je koncu uzviknuo "Viva Europa".

Još pola sata nakon govora Barroso se nalazio na pozornici i pozirao fotografima i kamerama, odgovarao na pitanja novinara, dok se Van Rompuy nalazio u pozadini okružen nekolicinom posjetitelja, a kamerama ljubazno pokazao put u drugom smjeru.

Van Rompuy
...i stalni predsjednik EU-a Van RompuyFoto: AP

Pri tome Van Rompy, belgijski katolik i pomalo asketski u nastupu, sustavno širi svoj utjecaj. Opis njegovog radnog mjesta sadrži samo nekoliko rečenica, ali one su zapisane u Lisabonskom sporazumu. Koliko Rompuy možda ostavlja bljed dojam, toliko ostavlja snažniji dojam u manjim krugovima. Bio je brilijantan, izjavio je jedan ministar vanjskih poslova nakon susreta s Van Rompuyjom.

Van Rompuy i njegova ekipa još uvijek se ne osjećaju "doma" u zdanju Europskog vijeća. Na vratima nema još niti oznaka, sve se renovira. Barrosovi službenici nisu imali prethodnika pa nisu niti naslijedili brdo materijala. Van Rompuy je počeo davati prve radne naloge svom osoblju koje čini 3.500 suradnika.

Na idućoj stranici pročitajte: Sukobi - tek počeli

Sukobi između zemalja članica i Parlamenta tek su počeli

Zdanje Europskog parlamenta u Strasbourgu
Zdanje Europskog parlamenta u StrasbourguFoto: picture-alliance/ dpa / dpaweb

Van Rompuy svjestan je kako ima potporu šefova država i vlada, dok Barroso više nije siguran u potporu svoje politike. Naime, Barroso se kod šefova država i vlada dodvoravao samo do onog trenutka kada je dobio drugi mandat predsjednika Komisije. Sada, odjednom Barroso otkriva svoju "ljubav“ prema Europskom parlamentu. Ovaj portugalski političar je pak sklopio savez koji bi mogao imati kobne posljedice. Kako bi dobio potvrdu za svoju novu Komisiju, Europski parlament je od Barrosa dobio ne samo neku vrstu inicijalnog prava već i punu transparentnost u slučajevima kršenja sporazuma te sudjelovanje u pripremi međunarodnih sporazuma.

Barroso je otišao "predaleko“, reći će mnogi. Bit će tu još velikih sukoba i problema sa šefovima država i vlada, izjavio je jedan ministar za europska pitanja. Vlade već sada optužuju Europsku komisiju kako nedovoljno surađuje oko sastava Europske diplomatske službe. Ovu službu trebala bi koordinirati Catherine Ashton, nova ministrica vanjskih poslova Unije. Međutim, u Vijeću ministara vanjskih poslova šefovi diplomacija doživljavaju Ashton prije svega kao predstavnicu Europske komisije. Ministri nisu skrivali svoju ljutnju kada su doznali da je Ashton za novog veleposlanika EU-a u Washingtonu odredila João Vale de Almeidu, bliskog suradnika Jose Manuela Barrosa.

Poslužila se trikom, jer je pozicija bila sloboda još prije stupanja na snagu Lisabonskog sporazuma - i time je Komisija prešla preko suodlučivanja Vijeća. Neposredno prije toga, oko 50 ureda Europske komisije koji se nalaze širom svijeta postali su predstavništva EU-a. O tome nisu ništa znale zemlje članice.

Kuca li sada srce Europe u Parlamentu?

Sada je počeo i sukob između zemalja članica i Europskog parlamenta. Prvi sukob je odbijanje sporazuma oko Swifta, kojim Komisija i zemlje članice žele ozakoniti prepuštanje bankovnih podataka SAD-u u svrhu borbe protiv terorizma. "Vijeće je mislilo da ćemo reagirati kao uvijek", rekao je šef europskih zelenih. Međutim, u Europskom parlamentu jedan odbor za drugim shvaća da sada ima mogućnost blokiranja, ali i mogućnost suodlučivanja. Zemlje članice zapravo nemaju mogućnosti vršenja pritiska na Europski parlament, pa nije ništa čudno što se sada Parlamentu dodvorava Barroso. Prije tjedan dana na velikoj fešti europskih pučana Barroso je izjavio kako kod 99 posto svih odluka EU-a sada mora pristati i Europski parlament. Što to sada znači? Kuca li sada srce Europe u Parlamentu?

"Njegova je namjera da srce Europe postane Europsko vijeće", poručuje veleposlanik jedne članice. Zbog toga je i zastupanje EU-a prema vani postalo još složenije. Pored Barrosa i nekoliko šefova država i vlada ubuduće će na summitima skupine zemalja G20 sudjelovati i Van Rompuy. Za razliku od nes(p)retnog Sporazuma iz Nice iz 2000. godine nitko u Bruxellesu ne vidi priliku započeti novu raspravu o Europskom ustavu, odnosno novom sporazumu. Sporna pitanja postupno će se pojasniti na primjerima donošenja konkretnih odluka.

Nova Europa

Zastava EU-a
Zastava Europske unije

Od 1. prosinca 2009. šefovi država i vlada 27 članica EU-a okupljeni su u Europskom vijeću kao zasebnu instituciju koju vodi Herman Van Rompuy. On je izabrani stalni predsjednik. U Lisabonskom sporazumu nije određeno kada Van Rompuy, a kada predsjednik Komisije Barroso Europsku uniju predstavljaju prema vani. Europski parlament dobio je još 40 područja politike u kojima ima pravo suodlučivanja. To znači da Parlament i kvalificirana većina zemalja članica moraju prihvatiti određene prijedloge.

Najvažnija novost je da se odluke za unutarnju politiku i pravosuđe donose većinskom odlukom te da pojedine države više ne mogu uložiti veto. Diplomatsku službu Europske unije čine zajednički Vijeće i Komisija. Iza kulisa vode se žestoke borbe oko funkcija. Odgovorna za europsku diplomatsku službu je visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku Catherine Ashton, koja već tjednima vodi teške sukobe s ministrima vanjskih poslova zemalja članica.

Autor : Alen Legović, Bruxelles

Odg. urednica: Marijana Ljubičić