Linčovanja u Africi

Dopisnik DW-a Eric Ponda je pomislio da je sve gotovo i da će umrijeti. Nakon jednog reporterskog zadatka prošle godine, on je bio na putu kući. Odjednom problemi s autom, Ponda se želi parkirati uz cestu. Iznenada se pojavljuje jedan pješak. Vozilom ga dodirne po lijevoj nozi. Eric Ponda se odmah zaustavlja. I onda izbija nasilje.

„Bjesni ljudi su potrčali iz svojih kuća, udarali su me, ukrali su mi opremu iz auta.“ Ali onda nailazi jedno policijsko vozilo. „To je bio moj spas. Da nije bilo policije, oni bi zapalili moj auto a možda i mene“, kaže dopisnik DW-a. On je prijavio napad, ali ništa se nije dogodilo. „Ne možeš dokazati tko je to učinio“, kaže Ponda. U regiji oko Mombase takvi se napadi stalno događaju, priča on.

Više od 500 žrtava godišnje

2011. godine je kenijska policija po prvi put u svojoj statistici počela bilježiti nedjela iz kategorije „linčovanja“. Službenici su evidentirali 543 žrtve. U Ugandi je 582 ljudi smrtno stradalo zbog linčovanja u 2014. To je u prosjeku 1,6 ljudi dnevno. U Malaviju su razularene mase po navodima Ujedinjenih naroda u proteklih nekoliko mjeseci na stravičan način ubili 16 osoba.

U Južnoafričkoj Republici postoji i poseban izraz („staviti lančić“) za postupak kada bijesni građani vjerojatnom počinitelju nekog nedjela oko vrata objese automobilsku gumu napunjenu benzinom i onda je zapale. Takvi se slučajevi događaju više put svake godine.

U opasnosti se nađu čak i političari. U travnju je bijesna rulja na silu odvukla parlamentarnog zastupnika Bukala Sarakija na jednu tržnicu u nigerijskom glavnom gradu Abuji. Poderali su mu odjeću i po njegovom tijelu ispisali uvredljive parole. Razlog napada: društveni su mediji javili da se senator ilegalno obogatio.

„Kolektivno kažnjavanje jača osjećaj zajedništva“

Ali zašto normalni građani odjednom postaju ubojice? Kriminologinja sa Sveučilišta u Cape Townu Gail Super, smatra da su krivi socijalni problemi i jaz između bogatih i siromašnih. „Linčovanja ima jako često posebice u siromašnim i neslužbenim naseljima, tamo gdje je i krađa velika prijetnja egzistenciji“, kaže Super. „Ne smije se zaboraviti da kolektivno kažnjavanje jača osjećaj zajedništva“, tvrdi ona za DW. Napadima ljudi žele pokazati da se u njihovoj zajednici ne tolerira kriminal, dodaje Super.

Mnogi žitelji Afrike linčovanja smatraju učinkovitijim sredstvom borbe protiv kriminala nego vlastitu policiju. U cijelom nizu zemalja nema dovoljno osoblja za borbu protiv toga. U Nigeriji na primjer: sudeći po pisanju medija, nigerijski šef policije Solomon Arase nedavno se požalio da u saveznoj državi Niger ima manje od 8.000 policajaca. To znači otprilike jedan policajac na 494 stanovnika.

Osim toga policija u većini zemalja Afrike na glasu je kao korumpirana i demotivirana. „Mnogi ljudi ne vjeruju policiji i sumnjaju da službenici uopće mogu učiniti nešto protiv visoke stope kriminala“, kaže Lizette Lancaster u intervjuu za DW. Ona vodi istraživačku skupinu „Kriminal i pravo“ na Institutu za sigurnosne studije u Južnoafričkoj Republici.

Tamo zakoni ne vrijede

Najnepreglednije je stanje u velikim gradovima. „Policija često stiže prekasno, na primjer kad je neka skupina pronašla žrtvu. Ljudi tamo žive u prostorima u kojima ne vrijede zakoni“, kaže Lancaster. Osim policije, tamo nedostaje i tradicionalnih autoriteta, koji bi se mogli pobrinuti oko prava i reda.

DW-ov dopisnik Eric Ponda nema dobru sliku o policiji nakon svog doživljaja. Iako se doduše zbog nazočnosti policajaca razišla razbješnjela rulja, nakon toga se ništa nije poduzelo. „Na koncu se može dogoditi da izgubiš sve, tvoj posjed, tvoj auto, pa i tvoj život“, kaže Ponda. Otada se on kroz Mombasu vozi s nelagodnim osjećajima.