Libanon i Izrael: ima li šanse za mir? | Priča dana | DW | 22.10.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Libanon i Izrael: ima li šanse za mir?

Libanon i Izrael odnedavno vode pregovore o morskoj granici, ali malo je Libanonaca koji mogu zamisliti daljnje zbližavanje. Oni koji ga pak zagovaraju, radije ostaju anonimni.

Libanonsko-izraelska granica

Libanonsko-izraelska granica

I dok se čuje tihi zvuk aparata za kavu u bejrutskom okrugu Gemmayzeh, vlasnik kafića Mazen razgovara sa svojim gostima. "Jeste li čuli?!", kaže on. "Naša vlada vodi razgovore s Izraelom!" I dok ljubazno poslužuje svoje goste, nagađa: "Tko zna, možda je ovo zaista početak mira s našim susjedom!"

Žalosna prošlost

Mir s Izraelom je hrabra pomisao. Dvije države imaju izuzetno napete odnose već gotovo 40 godina. Za vrijeme libanonskog građanskog rata Izrael je 1982. godine umarširao u Libanon kako bi otjerao palestinske borce. Južni dio Libanona ostao je pod izraelskom kontrolom do svibnja 2000. godine. Mnogi građani su napustili područje u koje je sve više ulazio Hezbollah.

2006. godine izbio je jednomjesečni rat između ove šijitske organizacije i Izraela. Sve se završilo primirjem - ali nikada nije postignut mirovni sporazum. Umjesto toga, nizali su se manji okršaji između Hezbollaha i izraelske vojske. Na državnoj razini nije bilo direktnih razgovora dobrih 30 godina.

Anonimne želje za mir

To se promijenilo prošli tjedan. Predstavnici obje strane izjavili su da su razgovori koje su vodili bili strogo ograničeni na pitanja zajedničke morske granice i raspodjelu tamošnjih nalazišta plina. Ipak, nije vlasnik kafića Mazen jedini koji se nada da bi ovaj, kao i naredni susret planiran za kraj listopada, suprotno svim službenim demantijima, mogao značiti početak daljnjih rasprava.

Fotografije poginulih boraca Hezbollaha u Muzeju otpora

Fotografije poginulih boraca Hezbollaha u Muzeju otpora

Kao i ostali sugovornici, Mazen pridaje veliku važnost tome da ne citiramo njegovo pravo ime. Svatko tko se smatra simpatizerom Izraela mora računati s izljevima neprijateljstva u određenim krugovima.

Hodočašće u Jeruzalem

U vezi s Izraelom, Mazena manje zanimaju rezerve plina na Mediteranu a više osobne mogućnosti. Ima 30 godina, kršćanin je i proveo je mnogo godina u inozemstvu. A onda se vratio u Libanon i otvorio svoj kafić. Nakon eksplozije u luci u Bejrutu 4. kolovoza jedan je od prvih koji se vratio na posao. U kafiću je sve novo: prozori, vrata, šalice za kavu.

Mazen se još sjeća priča koje su pričali njegovi roditelji, bake i djedovi: izraelski vojnici uvijek su bili prijateljski raspoloženi prema libanonskim kršćanima, kaže on. "Za razliku od muslimanskih područja, Izraelci su često znali poštedjeti kršćanske četvrti tokom rata." No Mazenu je posebno važna jedna stvar: odlazak na hodočašće u Jeruzalem. "Volio bih da mogu bez problema hodati tragovima i putevima Isusa Krista", kaže dok zamišljeno toči kavu.

"Mogli bismo samo profitirati!"

Želio bi doživjeti zbližavanje ne samo iz vjerskih razloga: "U Izraelu postoji sve ono što mi nemamo: struja, vlada i jaka ekonomija. Od otvorenih granica svi bismo mogli profitirati!"

Prosvjedi u Bejrutu protiv političke elite

Prosvjedi u Bejrutu protiv političke elite

Pa ipak, on misli da bi pravom miru s Izraelom nažalost prethodili novi rat i daljnje patnje. Jer, kako kaže, nisu svi Libanonci za najnovije zbližavanje, a najmanje su za to pristaše Hezbollaha, koji podržava Iran. Hezbollah kao svoj glavni cilj propagira "uništenje" Izraela.

"Više se boji gladi nego Izraela"

Hezbollah je politički i vojno faktor moći u Libanonu koji ne treba podcjenjivati. Međutim, kritike usmjerene protiv ove šijitske organizacije i njene uloge u političkom sustavu rastu, ne samo nakon razorne eksplozije u Bejrutu.

"Ljudi se ovdje sada više boje gladi, nego izraelskog napada", kaže Charif, agent za nekretnine iz Bejruta, inače sunit. Nedavno započeti izraelsko-libanonski pregovori definitivno predstavljaju povijesno približavanje, kaže on. Ali mnogi njegovi sugrađani to vide prije svega kao očajnički manevar elite da spasi zemlju od ekonomske propasti. "Ono što Izrael razlikuje od Libanona je činjenica da Izrael ima funkcionalan politički sustav," dodaje Charif.

Na Instagramu se poziva na pomirenje između Libanona i Izraela

Na Instagramu se poziva na pomirenje između Libanona i Izraela

Platforma za približavanje

O Izraelu se raspravlja i na društvenim mrežama. Neki Libanonci koji žive u inostranstvu pokrenuli su i Instagram stranicu pod nazivom "callingforpeace2020". Oni žele ponuditi platformu na kojoj korisnici mogu anonimno i sigurno iznositi pomirljiva mišljenja o Izraelu. "Još uvijek ima mnogo Libanonaca koji mrze Izrael i žele ga uništiti", pišu na svojoj web stranici. "Mi smo, međutim, protiv toga. Jer znamo: i u Izraelu ljudi žele mir!"

Međutim, to su samo pojedinačni glasovi. To se vidi i po tome što stranica ima mali broj pratitelja. Raspoloženje prema Izraelu kod mnogih u Libanonu je neprijateljsko ili se na Izrael gleda sa skepsom. To je slučaj i s dijelom mladih aktivista koji se zalažu za demokratske reforme.

"To je samo predstava!"

Hussein El Achi je pravnik i suosnivač aktivističke grupe "Minteshreen". Razgovore Libanona i Izraela tumači potpuno drugačije od vlasnika kafića Mazen: "Usred smo ekonomske katastrofe i gledamo u crnu budućnost. Pregovori s Izraelom samo su predstava kojom vlada pokušava spasiti prije svega sebe!" Hussein također želi mir. Ali tek kada Palestinci dobiju zemlju nazad, on može zamisliti mir sa svojim susjedom Izraelom, naglašava on.

Pored solidarnosti s Palestincima, on ima i svoje osobno iskustvo: Hussein dolazi iz bivše ratne zone - s područja koje se nalazi u blizini izraelske granice. Prema Husseinovoj percepciji, Izrael je prvenstveno država koja je uništila njegovo rodno selo i tamo ubila mnogo ljudi, kaže on.

Zgrada u Tel Avivu u bojama Libanona u znak solidarnosti sa žrtvama eksplozije u Bejrutu

Zgrada u Tel Avivu u bojama Libanona u znak solidarnosti sa žrtvama eksplozije u Bejrutu

Slična je i Leina perspektiva. Kada je 2006. godine izbio rat između Izraela i Libanona, imala je 16 godina. Ona i danas, kao i tada, živi na jugu Beira, kojim dominiraju šijiti, a koje se smatra područjem pod vlašću Hezbollaha. Tamo je gledala kako se kuće oko nje bombardiraju i kako ljudi umiru. "Do danas imam napade panike kada čujem avione i dronove iznad sebe. Ne želim da više ratujemo s Izraelom - ali kako mogu vjerovati nekome tko me toliko traumatizirao?", pita Lea.

Emirati kao uzor?

Istina je da su Ujedinjeni Arapski Emirati prije samo nekoliko tjedana zaključili povijesni sporazum o normalizaciji odnosa s Izraelom. To je uradio i Bahrein. Međutim, obje ove arapske države nikada nisu ratovale s Izraelom na svom terenu. To je jedan od razloga zbog kojih se čini da je približavanje Izraela i Libanona daleko - unatoč pokretanja razgovora o morskim granicama.

Na putu ne stoje samo sjećanja na prošlost, ratna stradanja i iz toga rezultirajući otpori. Možda nikada u novijoj povijesti Libanonci nisu manje vjerovali svojim političkim vođama kao danas. To nije dobar predznak za približavanje: konačno to su iste one elite koje su sada oprezno započele proces dijaloga s Izraelom.

Preporuka uredništva