Lansiranje Sojuza - uz Božju milost

Lansiranje provjerene rakete Sojuz je ovog ponedjeljka prošlo bez problema: Anton Škaplerov, Anatolij Ivanišin i Amerikanac Dan Burbank su u 8 sati i 14 minuta po Moskovskom vremenu krenuli na put prema Međunarodnoj orbitalnoj postaji i trebali bi tamo stići ove srijede. Amerikanci, od kako je obustavljen program Space Shuttlea, trenutno zapravo nemaju vozilo kojim bi prevozili astronaute i opremu u orbitu. Rusi ove godine obilježavaju 50 godina od prvog leta Jurija Gagarina u zemljinu orbitu, ali i njihov svemirski program ima mnogo problema.

Serija neuspjeha

Zapravo je i ovaj start uslijedio tek s velikim zakašnjenjem i ova tri astronauta su već tri tjedna trebala biti u svemiru. Ali ruski stručnjaci u Bajkonuru u Kazahstanu si teško mogu dopustiti još neku nesreću, pogotovo ne neku s ljudskim žrtvama. Jer misija Sojuz TMA-22 je odgođena nakon što je još koncem kolovoza došlo do greške u lansiranju bespilotne misije prema Međunarodnoj postaji i koja je završila tako da je kapsula Progres dospjela u krivu orbitu iz koje je morala pasti na zemlju.

Zato su se odlučili, prije slanja astronauta, na još dvije misije bez ljudi. I posljednja, lansiranje ruske sonde na Phobos, mjesec koji kruži oko Marsa 9. studenoga, također nije uspjela. Tu se pak nije aktivirao drugi stepen rakete, tako da je sonda, umjesto na Phobosu, ostala u orbiti Zemlje - ali ni tu neće ostati zadugo, nego će vjerojatno pasti na Zemlju. To znači da je propala izuzetno skupa svemirska oprema, ali šteta je zapravo mnogo veća: na kocki je budućnost ruskog istraživanja svemira pa i budućnost Međunarodne orbitalne postaje. Od ovog ljeta praktično se samo Rusi brinu za opskrbu orbitalne postaje i ruski problemi bi mogli značiti kraj za međunarodni projekt težak oko 100 milijarda eura u kojem sudjeluje čitav niz zemalja.

Četrdeset godina od posljednje žrtve

Ipak, usprkos ovim poteškoćama, raketa tipa Sojuz je uz brojna poboljšanja, na glasu kao najpouzdanija raketa koja prevozi ljude i opremu u svemir još od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Bilo je već više od tisuću lansiranja i statistički uzevši, poteškoća je bilo kod manje od jednog postotka od svih letova. Posljednji smrtni slučaj objavljen je još 1971. - i tada čak nije bio problem u raketi: u toj najvećoj katastrofi sovjetskog svemirskog programa su se ugušila tri astronauta pri povratku u zemljinu orbitu zbog naglog pada tlaka u kabini.

Posljednja velika katastrofa se dogodila još u rujnu 1983. kada je raketa eksplodirala nedugo prije lansiranja, već kada su tri astronauta sjedila na vrhu svoga Sojuza koji se u tren oka pretvorio u vatreni pakao. Na sreću, već su tada i ruski stručnjaci na kapsule ugrađivali autonomni spasilački sustav. On je smjesta aktiviran tako da se modul s astronautima odvojio od rakete koju je zahvatio plamen i uz pomoć padobrana, sigurno sletio nekoliko kilometara od kozmodroma. Utoliko, usprkos stravičnim prizorima vatre, u toj nesreći nitko nije poginuo.

"Već smo izgubili utrku u svemiru"

Ali i ovaj puta su stručnjaci u Bajkonuru pažljivo montirali sustav za spašavanje kapsule s astronautima i s izuzetnom pozornošću vodili zapisnik o svakom vijku na raketi. Za svaki slučaj je uoči misije Sojuz-TMA 22 ove subote pozvan i pravoslavni svećenik da blagoslovi letjelicu za siguran put. Bilo osobitom pažnjom ili Božjom milošću, ova misija je ipak završila uspjehom, mada je zbog serije neuspjeha i Anatolij Perminov, direktor ruske agencije za istraživanje svemira Roskosmos, morao dati ostavku.

Njegove riječi oproštaja od institucije u kojoj je godinama vjerno služio su bile pune gorčine. Rusija, osim europske Ariane i usprkos velikim naporima u Kini, trenutno jedina ima pouzdanu raketu za put u svemir, ali Perminov ipak misli da je njegova domovina "već izgubila utrku u svemiru". Na kraju se ipak sve svodi na novac, a Washington za svemirska istraživanja odvaja čak 80% više novca nego Moskva, podsjetio je Perminov u svojem oproštajnom govoru od kolega.

Čuju se i prigovori kako je njegov nasljednik Vladimir Popovkin ustrajao u lansiranju nesretne sonde prema Marsu kako bi se mogao pohvaliti uspjehom, mada je svima bilo jasno kako tehnika koja se tamo ugradila, nije bila još dovoljno provjerena. Ali Jurij Muhin, ruski novinar koji prati svemirska istraživanja, ipak dodaje kako je sve to "vrlo složena tehnika koja ponekad može i zakazati".

Autor: Roman Gončarenko (aš)

Odg. urednik: Anto Janković