Kulturne podjele među zemljama bivše Jugoslavije?

Konferencija, koja je u četvrtak (12.11.) otvorena u Društvenom centru Kino Mostar i koja danas (15.11.) završava, okupila je stotinjak predstavnika civilno-društvenih organizacija, nezavisnih kulturnih inicijativa, ali i lokalnih i europskih političkih institucija koji su kroz niz tematskih foruma raspravljali o praktičnim i teoretskim granicama na koje nailaze. Iako je program konferencije prije svega bio koncentriran na zemlje bivše Jugoslavije, jedna od organizatorica skupa, ravnateljica zagrebačkoga Centra za nezavisnu kulturu i mlade Emina Višnić pažljivo ističe da takva odluka nije donesena zbog neke nove jugo-nostalgije, nego zato što je to područje na kojem se - posebno među organizacijama nezavisne kulture - događa suradnja. Drugi je razlog što se upravo na tom području intenzivno osjeća iscrtavanje novih granica.

“Karta Europe uvijek će biti u različitim bojama: plavo, recimo, označava članice EU-a, narančaste ili zelene boje bit će zemlje koje se smatraju susjedima, to su one koje nikada neće postati članice EU-a. I naravno, siva zona formalno nazvanih potencijalnih zemalja kandidata“, riječi su Emine Vlašić.

Europska agenda za kulturu

Takva podjela intenzivno utječe na situaciju u regiji - Slovenija je punopravna članica, Hrvatska kandidat, dok su ostale zemlje zasad zapele u “potencijalu“, tako da se pojavljuju nova ograničenja za kulturnu suradnju. “Kako bismo preduhitrili nove podjele, odnosno utjecali na smanjivanje negativnih efekata u regiji, nadovezujemo se na zagovaračke procese i definiranja kulturnih politika koje se po prvi puta događaju na razini Europske unije,“ objašnjava Višnić podsjećajući da Unija do donošenja Europske agende za kulturu 2007. godine nikada nije imala eksplicitnu kulturnu politiku, jer je to područje bilo u isključivoj nadležnosti nacionalnih vlada.

Novi prostor za djelovanje nezavisni sektor dočekuje spremno. Dokaz je i zagrebačka konferencija na kojoj su kolege iz regije, koji već surađuju kroz platformu Clubture, zajedno s iskusnim poznavateljima europskih kulturnih politika iz nezavisne zagovaračke organizacije Culture Action Europe osmišljavali strategiju za kvalitetnu nadogradnju ovoga što je donošenjem agende za kulturu tek načeto.

Kreiranje identiteta regije

Treća važna kategorija, ocjenjuje Višnić, kreiranje je identiteta regije, uglavnom stvaranog prema uopćenom dojmu kojeg su uvijek provodili neki drugi: “Inicijative za bolje uključivanje naše regije u europsku kulturnu razmjenu dolazile su od vanjskih “igrača“ kao što je Europska kulturna fondacija, ili su se zemlje regije, kada bi govorile o međunarodnoj kulturnoj suradnji, uglavnom usmjeravale prema Zapadu zaboravljajući na primarni kulturni i zemljopisni kontekst oko nas.“ To se donekle promijenilo tijekom slovenskog predsjedavanja Unijom, jer je s njihove strane pokrenuta inicijativa da se kroz europsku infrastrukturu treba baviti samom regijom, no stvaranje nove europske kulturne politike, prilika je i za konkretnu reformu lokalnih paradigmi zemalja regije.

Jer, kako kaže Višnić, postojeći sistem leži na uvjetovanosti koju proizvodi glomazan sustav javnih ustanova u kulturi. “Europske politike, koje imaju potencijal postati transnacionalne, mogu izvršiti direktni utjecaj na dinamizaciju čitave scene i kulturnih politika koje svakodnevno živimo.“

"Ili glas naroda ili izdajica"

Uz praktične probleme pri djelovanju na području kulture, konferencija “Exit Europe“ otvarala je i rasprave o širem kontekstu, koji je - kako objašnjava Tomislav Medak iz Multimedijalnog instituta - uvjetovan percepcijom EU-a kao “izlazne strategije“ za tranzicijske zemlje. No članstvo otvara nove probleme, jer je sama Unija u stanju previranja koje otvara nekoliko problemskih razina: “S jedne strane tu je političko-ekonomski proces dinamika između nacionalnog, supranacionalnog i globalnog, koji pomiče granicu unutar društava između javnog i privatnog. Što narušava sisteme predstavništva u društvima te ekonomske odnose i zapravo stvara hijerarhije podređenosti i privilegiranosti na drugačiji način nego što se zamišljalo prije 20 godina,“ komentira Medak. Ulaskom pojedinih zemalja bivše Jugoslavije u EU, dodaje on, mi zapravo dobivamo novi sloj u kartografiji razdvajanja u kojoj će neki sadržaji biti pridruženi Uniji, neki će biti na putu, a neki će duže vrijeme ostati izvan.

Svoj doprinos diskusiji o različitim razinama granica na konferenciji dala je i jedna od posebnih gošći skupa - književnica Dubravka Ugrešić - koja je tijekom predavanja o vječno prisutnom odnosu između umjetnosti i ideologije, odnosno kulture i politike ovako opisala odnos starih i novih sustava: “U istočnoeuropskim literarnim zonama karijere su nekada bile uništavane zbog pisane riječ, ili bi pisac bio nagrađen ministarskom ili ambasadorskom funkcijom. To se ni danas nije promijenilo, iako se čini da je drugačije, jer državne institucije i dalje igraju ulogu mecena koje gotovo da i ne ostavljaju prostor za neovisnost tako da autor u maloj, postkomunističkoj, tranzicijskoj zemlji može biti ili glas naroda ili izdajica."

Autor: Vid Mesarić

Odg. ur.: Marijana Ljubičić