Kukci za hranu životinjama (i čovjeku?)
14. lipnja 2019
Svjetska organizacija za prehranu (FAO) smatra da se u budućnosti čovječanstvo neće moći prehraniti bez konzumacije kukaca. Ono što je u nekim dijelovima Azije i Afrike već uobičajeno trebalo bi postati normalno i u zapadnim zemljama.
Ali, većini nas na zapadu se gadi pomisao da bismo moglijesti neke kukce. Radije ćemo se odreći životinjskih bjelančevina nego jesti hamburger od brašnjaka ili kobasicu od skakavaca.
A moglo bi biti i drukčije. Jer, u uzgoju stoke bi kukci mogli igrati važnu ulogu u održivoj proizvodnji ribe, mesa i jaja.
Nizozemci prednjače u Europi u korištenju kukaca. Sad je u gradiću Bergenu op Zoom na jugu te zemlje otvorena najmodernija farma kukaca u Europi. Po navodima poduzeća Protix to je prva tvornica u svijetu u kojoj se naveliko uzgajaju crne vojničke muhe i odmah prerađuju u stočnu hranu.
U Nizozemskoj dosad ima 25 takvih farmi na kojima se uzgajaju kukci. Dosad je u Europskoj uniji upotreba mrtvih kukaca kao hrane dopuštena samo kod uzgoja ribe i za kućne ljubimce. Očekuje se, međutim, da će zabrana uskoro biti ukinuta i za uzgoj svinja i peradi. Nizozemsko poduzeće Protix zasad uzgaja i kukce brašnjake kao hranu za perad, jer su oni izuzeti od zabrane u Europskoj uniji.
Što govori u prilog uporabi kukaca za stočnu hranu?
1. Kukci su bogati bjelančevinama
Kukci u vrlo kratkom vremenu svoju hranu pretvaraju u bjelančevine. Od čvrste mase tijela kukaca na bjelančevine otpada između 35 i 60 posto. Kod cvrčaka čak 77 posto otpada na bjelančevine. Kukci ne sadrže gotovo ni malo ugljikohidrata, imaju jako malo masti, a to znači i jako malo kolesterina, a bogati su vitaminima, mineralima i rijetkim elementima.
2. Manje će se uvoziti soje i ribljeg brašna
Europa trenutno sama proizvodi oko 25 do 30 posto biljnih proteina za vlastite potrebe, ostatak mora uvoziti. Najomiljeniji i najjeftiniji izvor bjelančevina je trenutno soja.
Nakon Drugog svjetskog rata je stalno u porastu potrošnja mesa. Tako je porasla i potreba za sojom koja se prvotno koristila samo za dobivanje ulja.
U posljednjih 20 godina proizvodnja soje u svijetu je više nego udvostručena. Europljani soju uvoze većinom iz Sjeverne i Južne Amerike, osobito iz Brazila, Argentine i Pargvaja.
Njemačka je najveći uvoznik soje u Europskoj uniji. Oko 80 posto uvezene soje u Europi se koristi za stočnu hranu.
U budućnosti bi proteini od kukaca mogli zamijeniti biljne proteine u stočnoj hrani, prije svega u uzgoju peradi, svinja i ribe.
3. Manje štete za okoliš
Uzgoj soje i trgovina sojom u svijetu ima brojne negativne posljedice za okoliš. Na to aktivisti za zaštitu okoliša upozoravaju već godinama. U zemljama u kojima se soja uzgaja krče se šume i savane kako bi se stvorile njive za uzgoj soje.
Intenzivna poljoprivreda dovodi do erozije tla, smanjuje se raznolikost vrsta. Korištenjem gnojiva i pesticida zagađuju se vode.
Uz to transport soje s jednoga kraja zemlje na drugi dovodi do puno većeg izlučivanja za okoliš štetnih plinova nego što bi to bio slučaj s korištenjem proteina od kukaca.
4. Kukci trebaju manje hrane
Za razliku od sisavaca kukci imaju punokraći ciklus rasta. Oni svoju hranu brže pretvaraju u meso i brže rastu. Trebaju manje hrane i vode, mogu biti uzgajani na vrlo malom prostoru, lako ih je uzdržavati i stvaraju manje otpada štetnog za okoliš.
Nova tvrtka u Nizozemskoj dat će nove podatke na temelju iskustva o uzgoju kukaca u velikom stilu. Primjerice koje bolesti ili koji higijenski problemi nastupaju prilikom masovnog uzgoja te je li nužno korištenje lijekova.
5. Proizvodnja kao dio zatvorenoga kruga
Nova farma kukaca u Nizozemskoj radi po vlastitim navodima prema načelu zatvorenoga kruga. Ostaci biljne hrane koriste se kao hrana za kukce. A oni se koriste u proizvodnji stočne hrane bogate bjelančevinama.
Ipak, ni kukci ne žive samo od otpada. Ni njih se ne može hraniti bilo kakvim otpadom. I oni rastu i uspijevaju najbolje ako im je na raspolaganju besprijekorna hrana.