Križ, polumjesec i menora u istoj učionici

Djevojčice i dječaci ponosno pokazuju svoje školske torbe. Izgledaju kao sasvim obični prvašići. Među 22 polaznika škole triju vjeroispovijedi u Osnabrücku ima kršćana, muslimana i židova. To baš i nije neobično u njemačkim školama. Razlika je samo u tome što će đaci škole Johannisschule, ovisno o tome koje su vjerske pripadnosti, sate vjeronauka pohađati odvojeno, a njemački, matematiku, glazbeni i opću kulturu zajedno. Uz to, djeca bi kroz različite projekte trebala upoznati i razlike među njihovim vjerama. I kod blagdana će se vjeroispovijed đaka uzimati u obzir. Tako u vrijeme Ramazana, muslimanskog mjeseca posta, u razredu neće biti slavlja, dok će židovska djeca na Jom kipur moći ostati kod kuće.

"Želimo da učenice i učenici unaprijede svoju sposobnost za vjerski dijalog. Isto tako bi svoju vjeru trebali živjeti svjesnije te tolerirati i poštovati druge", rekao je Winfried Verburg, voditelj školskog odsjeka biskupije Osnabrück.

Otpor političara

Ideja o ovakvoj vrsti škole nastala je iz nužde. Proteklih godina sve se manje učenika upisivalo u Johannisschule, školu pod okriljem biskupije. Prema pokrajinskom zakonu, međutim, samo 30 posto učenika smije biti nekatoličke vjeroispovijedi. Ideja je u djelo provedena zbog dobrih odnosa sa židovskom i muslimanskom zajednicom. Strateški važne odluke vezane uz školu donosi savjetodavno tijelo koje čine predstavnici svih triju religija. No, neki su spram ovog projekta skeptični. Tako su se Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) i Stranka zelenih protivili osnivanju škole tvrdeći da se na integraciji svakodnevno radi u državnim školama.

Križ, polumjesec i menora u učionici

Dosad su na zidovima škole Johannisschule visjeli samo križevi. Ovo će se nadolazećih tjedana promijeniti. Kao znak interreligioznosti pridružit će im se i muslimanski i židovski simboli, polumjesec i menora, svijećnjak sa sedam čašica za svijeće. Učiteljica islamskog vjeronauka Annet Abdel-Rahman odlučila je kako će đacima na prvim satima objasniti značenje ovih simbola. 42-godišnja Abdel-Rahman na nastavi nosi maramu, isto kao što njezin židovski kolega nosi kipu. Tvrdi da je vrlo važno da se na nastavi ukaže na paralele između abrahamitskih religija, a osobito velikim izazovom smatra činjenicu da je osmero muslimanske djece različitog podrijetla. Turski, indonezijski, arapski i njemački muslimani imaju, naime, sasvim različite predodžbe i znanja o vlastitoj vjeri.

Košer-hrana i bez svijeća

Školsku svakodnevicu u troreligijskoj školi započet će samo dvoje židovskih učenika. "Za mene je to čisti luksuz, intenzivna skrb koje nema u drugim razredima", kaže nastavnik židovskog vjeronauka Sebastian Hobrack. Od ove u Njemačkoj jedinstvene škole zasad ne očekuje mnogo. Jer, poteškoće počinju već s ručkom, budući da objedovanje mora biti usklađeno i s kršćanskim i s muslimanskim i sa židovskim vjerskim propisima. Tako, primjerice, hrana mora biti servirana na staklenim tanjurima da bi bila košer. A na zahtjev muslimana na svečanosti otvorenja nisu se palile svijeće.

No, čini se da roditelje prvašića sve ovo baš i ne zanima. Rahelina majka raduje se što njezina kćerkica pohađa troreligijsku školu: "Rahel ovdje može otvoreno i samorazumljivo živjeti svoj židovski identitet." Otac jedne muslimanske djevojčice rekao nam je kako mu je najvažnije da njegova kćerka nauči da su svi ljudi jednaki, bez obzira na to kojoj vjeri pripadaju. A otac jednog dječaka katoličke vjeroispovijedi nada se, pak, da će preko znanja koja će njegov sin ovdje steći i on saznati nešto novo o drugim religijama.