Kriza zone eura i njen rječnik | Gospodarstvo | DW | 29.10.2011
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Kriza zone eura i njen rječnik

Borba za spas eura proizvela je čitav niz termina: EFSF, ESM, "poluga" za EFSF, dokapitalizacija... A često se čini da čak niti političari zapravo ne znaju, što sve to znači i koje su posljedice njihovih odluka.

Izmišljeni prometni znak s eurom u padu

'Oprez, euro u padu!'

 EFSF

Često se on zove tek "kišobran za euro" ili "fond za spas eura", mada je puni naziv ovog dioničkog društva, u kojoj su suvlasnici sve države u zoni eura, European Financial Stability Facility što bi se moglo prevesti kao "Europski ustroj financijske stabilnosti".

Ono je ovlašteno zadužiti se na tržištu kapitala u iznosu do 440 milijardi eura. Obzirom da za taj novac jamče solventne države zone eura, to znači da taj kapital može dobiti po povoljnim uvjetima koji onda može posuditi zemljama kojima više nitko ne želi dati tako povoljan kredit.

U slučaju platežne nesposobnosti bi Njemačka u tom društvu morala jamčiti sa 211 milijardi eura: to je otprilike godišnji prihod od poreza u toj zemlji.

"Poluga" ili modus operiranja EFSF

Žena se kupa u novčanicma eura

Novac dolazi sam od sebe

Kreditne poluge, u stručnom žargonu znače da se pomoću tuđeg novca povećava učinak vlastitih sredstava. O tome se počelo raspravljati kad su se pojavile bojazni kako postojeći "kišobran" neće biti dovoljan za sve zemlje u nevoljama.

Još uvijek se vode rasprave, kako da se sredstva EFSF-a učine djelotvornijima i one vode u barem dva smjera:

1. EFSF i bankovna licenca

Ideja koja se prije svega čuje u Parizu jest da EFSF praktično pretvori u banku koja se pak može obratiti Europskoj središnjoj banci i koja bi onda mogla uzimati sredstva po temeljnoj kamatnoj stopi.

Problem bi bio da bi, u konačnici, onda Europska središnja banka postala glavni najmodavac državama u problemima - što nije njena zadaća kao nezavisnog tijela. Povrh toga, gubitak bi morali plaćati svi građani zone eura.

2. EFSF kao osiguravajuće društvo

Već su zaključci iz Bruxellesa o reprogramiranju dugova Grčkoj bliži ovom modelu kojem je sklonija Njemačka: EFSF bi bio nešto kao osiguravajuće društvo koje bi jamčilo dio sredstava koji se ulaže u te države. Baš kao što niti jedno osiguravajuće društvo ne računa da svugdje izbije vatra ili da svaki osiguranik doživi automobilski udes, volumen koji bi bio osiguran bi mogao iznositi i preko jednog bilijuna eura, bez da se poveća glavnica.

Problem je u tom modelu da je to osiguranje onda i prvi novac koji bi se potrošio, ako nešto pođe po zlu. U postojećem obliku, EFSF je tek jamčevina koja će se uopće uzeti iz državnih blagajna samo ako se pojavi problem.

ESM

Postojeći "kišobran" EFSF je zapravo tek privremeno rješenje nastalo iz nužde. Do sredine 2013. bi ga trebao zamijeniti ESM - mi ćemo ga vjerojatno zvati EMS, Europski mehanizam stabilnosti. I on će raspolagati iznosom do 500 milijardi eura kojeg će moći posuditi, a i sve ostalo će biti slično kao u EFSF-u.

Jedina - i najveća razlika jest da on više neće biti zasnovan tek na jamstvima država-članica zone eura, nego na "pravom" novcu koji će biti uplaćen EMS-u.

"Šišanje" dugova

Sjedište ESB

Europska središnja banka se već ionako previše uplela u državne dugove

Ovaj frizerski termin se u financijskom svijetu koristi za djelomičan oprost - i praktično, djelomičnu nelikvidnost određenog dijela duga. Zajmodavcu se u pravilu ne isplati ustrajati na čitavom volumenu duga, ako je izvjesno da ga nikad neće dobiti, a čitavo vrijeme će ga morati voditi u svojim poslovnim knjigama. Zato djelomičan oprost Grčkoj, dogovoren ovog tjedna u Bruxellesu, nipošto nije prvi takav slučaj.

Ipak, dugo je potrajalo da se Ateni oprosti 50% njenih dugovanja, što kreditorima znači gubitak od oko 100 milijardi eura. Države i Europska središnja banka su također posudila novac Grčkoj, ali ti krediti nisu obuhvaćeni oprostom. Zato će Grčka dobivati nove kredite i jamstva.

Dokapitalizacija banaka

Kako bi se spriječilo da velike banke ne dospiju u poteškoće ako se, kao Grčkoj, moraju odreći dijela novca kojeg su posudili, summit EU-a je odlučio bankama nametnuti povećanje njihovog uloga u kreditima sa četiri na devet posto.

To se zapravo odnosi na sve oblike špekulacija, pa će tako 91 vodeća banka Europe u najskorije vrijeme morati osigurati oko 106 milijardi eura: najviše se moraju potruditi banke u Grčkoj ili Španjolskoj, ali i njemačkim bankama će biti potrebno oko pet milijardi kako bi ispunili ovaj zahtjev. Ako bankama ne uspije sakupiti taj novac, morat će uskočiti nacionalne države.

Autor: A. Becker (aš)

Odg. ur.: Snježana Kobešćak

Preporuka uredništva