Kopači blaga u kanalizaciji | Priča dana | DW | 08.02.2018

Upoznajte novu internetsku stranicu DW-a

Pogledajte beta verziju dw.com. Nismo još gotovi! Vaše mišljenje nam može pomoći da se poboljšamo.

  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Kopači blaga u kanalizaciji

Na desetke Venezuelanaca svaki dan u Rio Guaire traže nešto što se može unovčiti. „Rio“ je bila nekad: ta rječica je praktično postala otvorena kanalizacija Caracasa. Ali nađe se i pravo zlato.

Jorge Muñoz sistematski napreduje dok u smrdljivoj vodi Rio Guaire traži dragocjenosti. U pratnji je svog brata i dva prijatelja i ako zatreba i zaroni u prljavu tekućinu.

„Nađe se svega: zlata, srebra, bakra... Ponekad nalazimo čitave komade nakita", kaže nam Jorge. 22 su mu godine i većinu vremena provodi u toj vodi, samo par kilometara od palače Miraflores, rezidencije predsjednika Venezuele Nicolasa Madura. A i oko palače su vile bogataša kojima svakakve dragocjenosti padnu u njihovu kanalizaciju. I zato su oni tu, „kopači blaga u kanalizaciji", kako ih zovu u Caracasu.

Do tog blaga nipošto nije lako doći. O nekakvim detektorima metala i tehničkim pomagalima ne mogu niti sanjati. Stotine i stotine kilograma tamnog blata i Jorge i njegove kolege pretražuju golim rukama. Najveći dio je plastika, guma ili obično stijenje, naravno osim organskog otpada za koji je bolje i ne znati što je to zapravo.

Tragači blaga u Caracasu

"Nađe se tu svega, osobito u blizini predsjedničke palače!"

Traži se već i hrana

„Kad malo kiši, onda ponekad stvarno smrdi. Odvratno je, ali to spada u taj posao", kaže nam Jorge. A on i njegovo društvo nisu sami: na desetke, ponekad na stotine Venezuelanaca dolazi na rijeku, čitave obitelji u brdima smeća na ulici traže već i bilo što, što bi bilo još jestivo. Svi oni tek pokušavaju preživjeti gospodarsku krizu: čak i da se ima novca, trgovine su prazne. A i s novcem, treba ga što brže potrošiti jer je inflacija zastrašujuća: 2017. je stopa premašila 2.000%, vrijednost je dakle pala dvadeset puta!

Rio Guaire je najveća rijeka Caracasa i prolazi kroz čitav grad. Ona već odavno ne zaslužuje naziv „rijeke": u nju se slijevaju sve otpadne vode grada i praktično sve što oko dva milijuna stanovnika ispusti u svoje slivnike i nužnike, dospijeva u Guaire. Uvijek iznova vlada obećava postaviti kolektore i pročistiti tu otpadnu vodu, ali dogodilo se još nije ništa. Sve što građanima ispadne u odvod, jednog dana dospijeva u taj prljavi, smrdljivi otpadni kanal u koji se ta rijeka pretvorila.

Javier Muñoz, Jorgeov brat, kaže nam kako je osobito bogat nalaz u blizini predsjedničke palače. Tamo se stvarno nađe svega, a najčešće je to dio nakita koji je imućnim građanima pao u odvod. Obično pukne od pritiska ostalog smeća i nađu samo fragmente, ali 17-godišnjak kaže da ponekad imaju i stvarno sreće: „Samo prošle godine smo našli najmanje tri vjenčana prstena od pravog zlata", hvali se Javier.

Tragači blaga u Caracasu

"Pogledajte! Pravo zlato! Znate li koliko bi dugo inače trebao raditi za to?"

Novac manje vrijedan od blaga iz kanalizacije

On je prije išao u školu, ali je prestao kako bi sad kopao blago u kanalizaciji. „Ako ovdje tražim jedan tjedan, zaradim tri puta više nego što je službena minimalna mjesečna plaća."

A i ta plaća bi ga jedva spasila od gladi jer vrijednost novca i dalje pada: već u ovoj godini je bolivar izgubio preko polovice svoje vrijednosti u odnosu na američki dolar. Baš to čini još vrednijim glavni zgoditak u njihovoj potrazi: zlato. Svi žele što prije promijeniti nacionalnu valutu, bolivar u američki dolar, ali to je strogo u rukama države i nitko ga ne želi niti prodati ako baš ne mora. Zlato je jedina alternativa.

Zato Javier i Jorge nemaju niti najmanjih poteškoća prodati ono što ovdje nađu. To nam potvrđuje i Pedro Ortega, jedan od mnogih u Caracasu koji trguje zlatom i plemenitim kovinama: „Kupujemo zlato i srebro čak i u količinama od desetinke grama", kaže nam. Jedni u svojoj nevolji moraju prodati svoj obiteljski nakit, ali drugi žele što prije ubrzo bezvrijedne papirnate novčanice pretvoriti u trajnu vrijednost.

Venezuela Goldgräber in den Abwässern

Ako treba će i glavom pod smrdljivu tekućinu. Vjerujte, bolje je da fotografije nisu u boji...

Mi smo već imuni"

Ali dok su dragocjenosti ipak rijetke, smrad i prljavština ove javne kanalizacije jasno svjedoči čega tu ima u izobilju: bakterija i uzročnika valjda svih mogućih zaraznih bolesti. Infektološki institut Sveučilišta upozorava da dodir s tom vodom praktično jamči bolesti poput žutice i hepatitisa, ali popis opasnosti je vrlo dug.

Jorge i Javier nas pak uvjeravaju da još nikad nisu bili bolesni. Jedini je problem ako se ozlijede na komadu stakla ili metala: „Onda to dugo traje dok ne zaraste, obično se upali. Ali naša tijela su već postala imuna na to", kaže nam Jorge.

A onda opet uranja u smrdljivu tekućinu: našao je još jedan komad metala iz kupaonice nekog od susjeda predsjednika Madura.

Preporuka uredništva