Kontroverzan i omiljen - Stephen Hawking

8. siječnja on proslavlja svoj 70-ti rođendan i time iznenađuje veliki broj liječnika koji su mu prognozirali znatno kraći životni vijek. Stephen Hawking naime od svoje dvadesete godine, boluje od neizlječive bolesti leđne moždine – ALS-a, odnosno, amotrofne lateralskleroze. U vrijeme kada je ona dijagnosticirana, Hawking je tek počeo pisati svoju doktorsku radnju. Bolest ga je ubrzo prikovala za krevet i oduzela mu sposobnost govora. No, kako je kasnije sam rekao, tek kada se razbolio, posvetio se znanosti u potpunosti; do tada je, prema vlastitim navodima, bio lijen iako izuzetno nadaren. Bolest ga međutim nije spriječila niti u tome da osnuje obitelj i to u dva navrata. Njegovi znanstveni uspjesi usprkos bolesti očito nikada nisu išli na štetu njegovog privatnog života.

Bez dokaza nema ni Nobelove nagrade

Profesorom na Cambridgeu postao je još 1979. godine i upravo je ovdje radio na svojim najvažnijim istraživanjima i projektima s područja fizike. Polazeći od Einsteinove teorije relativiteta, Hawking je dokazao kako je tzv. Big Bang, odnosno, „veliki praprasak“ koji se dogodio prije 14 milijardi godina započeo takozvanim singularitetom; znači kao mala točkica u Svemiru. Isto tako, upravo na ovom mjestu su nastali i njegovi radovi vezani za najomiljeniju mu temu: crne rupe u svemiru koje doslovno gutaju sve što im se nađe u blizini. Njegova najvažnija spoznaja je da one ne žive vječno već s vremenom nestaju; gube energiju zračenjem kojeg odašiljaju u okolinu. Ove zrake se danas nazivaju njegovim imenom: Hawkingove zrake. No, ova teorija međutim do danas još nije dokazana što je ujedno i razlog zašto ovaj znanstvenik nikada nije dobio Nobelovu nagradu za fiziku. „Zračenja crnih rupa bi se zapravo mogla izmjeriti i tako dokazati, no problem je u tome da njih nema u našoj blizini“, duhovito objašnjava Hawking.

Iako su mnogi znanstvenici uvjereni u ispravnost njegove teorije, Stephena Hawkinga ipak malo tko drži genijalcem kao što je primjerice bio Albert Einstein. „Hawkingova dostignuća nisu toliko važna kao Einsteinova. Teorija relativiteta je bilo nešto sasvim novo što je otvorilo mnoga vrata. Hawking se međutim kreće u okvirima poznatog iako ih proširuje i nadograđuje“, mišljenje je profesora fizike na hamburškom fakultetu, Klausa Fredenhagena.

Partija pokera s Einsteinom i Newtonom

Međutim, s druge strane treba naglasiti da je upravo Stephen Hawking na širenju popularnosti fizike i kozmologije napravio toliko kao malo koji znanstvenik prije njega. Njegova „Kratka povijest vremena“ (1988.) je najprodavanija i najuspješnija znanstvena knjiga uopće iako njezin sadržaj usprkos relativno jednostavnom jeziku na kojem je napisana, nije nimalo „lako probavljiv“ ili razumljiv. Njome je Hawking stekao planetarnu popularnost i postao jednom vrstom kulta. Nešto kasnije objavio je još nekoliko knjiga – ovoga puta za djecu a napisao ih je zajedno s kćerkom Lucy. Obožavatelji serije „Star Trek“ mogli su ga vidjeti i u jednoj od epizoda u kojima karta poker protiv Alberta Einsteina i Isaaca Newtona i naravno pobjeđuje. Svoju navodno najveću želju ispunio si je 2007. godine kada je u jednoj letjelici NASA-e letio oko Zemlje i  tako konačno osjetio i doživio bestežinsko stanje. Slike lebdećeg genija obišle su tih dana svijet.

Činjenica da je i u kasnijoj životnoj dobi, usprkos bolesti, još uvijek sposoban za ovakve vrste izleta i avantura, prema mišljenju liječnika je ravno medicinskom čudu. No, i ljudi koji ga znaju već duže vrijeme, čude se njegovoj energiji i elanu. „Poznajem ga još od 1980. godine i nikada ne bih mislio da će toliko dugo živjeti“, kaže njegov prijatelj i kolega, Bruce Allen, direktor Instituta za gravitacijsku fiziku Max Planck u Hannoveru. I on navodi kao i mnogi drugi, da je Hawking u načinu svoga rada izuzetan; da radi intenzivno i da mu je koncentracija nevjerojatno snažna. Nju je naime morao već u mladim danima vježbati; zbog bolesti nije mogao pisati pa tako ni računati uz pomoć papira i olovke, već je računao u – glavi. „No, s druge strane, Stephen je izuzetno otvoren i ljubazan, bez obzira na toliku popularnost koju uživa i uvijek se šali i priča viceve“, kaže Allen. 

Autor: Frank Grotelüschen/ Ž.Telišman

Odg.ured: Snježana Kobešćak