Konavoske stijene - biser nadomak Dubrovnika

Priču o Konavoskim stijenama i izlazima na more pod tom jedinstvenom pojavom na hrvatskoj obali Jadrana najbolje je započeti s jednog od dva njihova kraja. U ovom slučaju krenuli smo s jugoistoka: iz Molunta, uz Cavtat jedinog zaljeva-luke u Konavlima. Od toga mjesta, ovdje gledano iz vale uz poluotok Rat, klisure se postupno uzdižu k svojim impozantnim vrhuncima.

Svako selo Donje bande Konavala u pravilu ima bar jedan izlaz na more. Prvi na našoj ruti, među onima s lakšim pristupom, spust je ispod sela Radovčići. Nekoliko kilometara od Molunta, na lokalitetu Pendža, mještani su uredili kupalište usred gromadnih stijena pod vapnenačkim gotovo okomitim liticama.

Nekoliko nautičkih milja od ove točke pravo prema pučini nalazi se najdublji dio Jadranskog mora – preko 1200 metara modrocrnog ponora zvanog Južnojadranska kotlina. Time postaje jasnije zašto odavde nadalje više u principu nema otoka, nego se pogledu nudi samo otvoreno more, sve do Italije i Otranta.

Konavoske stijene na potezu od Molunta do Cavtata protežu se nalik bedemu dužine gotovo 20 kilometara, a mjestimično su i preko 200 metara visoke. Zašto praktično nema bojazni da će se neka gromada obrušiti na kupače? Jednostavno, glavnina erozije odvija se pod utjecajem golemih zimskih valova, južina i kiša, pa je s proljećem odrađen i taj dio redovnog čišćenja.

Od bogate flore na škrtoj podlozi duž Konavoskih stijena izdvajamo kapare, drvenastu mlječiku, mirtu ili mrču, planiku i alepski bor, te primorske hrastove česvinu i oštriku. Ali, nijedna od tih biljaka ne približava se tako blizu moru kao motar, sukulenta znana i po jestivim mladim izdancima.

Zahtjevnije prilaze mještani su opremili sigurnosnim ogradama. Obično se radi o svega nekoliko minuta šetnje, dok je pristup tim stazama s druge strane, od vrhova klisura, najčešće moguć i automobilom. To dosad nije izazvalo navalu turista i neugodne gužve, mada i Konavlima već prijete određeni megalomanski nekretninsko-poduzetnički projekti.

Jedina plaža ispod ovih stijena jest Pasjača, nadomak sela Popovići; u daljini vidi se poluotok Prevlaka. Plaža je od prvotnog uskog pojasa žala narasla zbog ljudskog utjecaja, no slučajno. U blizini je prije pola stoljeća probijen izlaz odvodnog tunela iz Konavoskog polja, dotad vodoplavnog, e da bi od iskopne građe već do idućeg ljeta more formiralo naslage oblutka.

Odvodni tunel kod Pasjače nije tamo i jedini. Na drugoj strani, gdje je uređen noviji pristup plaži, staza na jednome mjestu prolazi doslovno kroz stijenu. No valja reći i da su Konavle, regija-općina dužine oko 20 i širine 10 kilometara, geografski izuzetno raznolike: klisure, otočići, poluotoci, uvale, brda, planine, polje, doline, rječica, potoci, itd.

Visoko nad plažom nailazimo na dubrovačku zečinu, najpoznatiji biljni endem ovog kraja. Doba je njezina kasnog cvjetanja, većina je latica posivjela, pa ipak već i nekoliko zaostalih jarkožutih točaka na stijeni neizostavno upada u oko. Zečina je poznata kao zaštićena vrsta, premda joj najbolju obranu svakako predstavlja sklonost rastu na teže dostupnim mjestima.

Još malo dalje prema sjeverozapadu, kod mjesta Čilipi, posjećujemo Luku čilipsku, popularno kupalište s nenapadno uređenim betonskim plohama između stijena, osvjetljenjem i pitkom vodom, kao i skalicama za kupače. Hridi su ovdje vidno niže i manje strme, u lagano silaznoj putanji prema Cavtatu.

Pored skalica za pomoć kupačima pri ulasku u more i izlasku, konavoska kupališta nerijetko su opremljena dizalicama za barke iliti kaiće. Ta malena i lagana plovila služe mještanima u ribolovu, ali nije preporučljivo ostavljati ih same vezane u moru, čak ni u ovo doba godine, zbog hirovitih ljetnih nevera.

Duž vrhova Konavoskih stijena od Cavtata do Radovčića pruža se pješačko-biciklistička staza s putokazima i ponešto edukativnih ploča. Planira se njezino uređenje sve do Molunta, uglavnom putevima koje su još donedavno krčili i rabili težaci, budući da je (bila) riječ o tradicionalno poljoprivrednom kraju.

Prilikom infrastrukturnih radova na izlazima prema moru, oprema i potrebna građa najviše su kroz protekla desetljeća dopremani, ako već ne čamcima s morske strane, na – leđima. Ne samo ljudskima, doduše, nego i magarećim, iako smo kod sela Močići pronašli i ovu nedvojbeno jako korisnu teretnu žičaru.

Močići su posljednje selo u ovoj našoj turi, smješteno između Čilipa i Cavtata. Jedno od dva seoska kupališta zove se Zarubača, a kojoj smo prišli makadamskom cestom i betoniranom kamenom skalinadom kroz raskošnu makiju. Uostalom, tamo i same hridi uvelike izgledaju kao gigantski kaskadni spust do mora.

Kupanje i plovidba pod Konavoskim stijenama za iole većih valova krajnje su rizični. S tim na umu, grupa lokalnih entuzijasta prikupila je prije izvjesnog vremena sredstva i na više mjesta montirala spasilačke kolutove s konopcima. Zimske udare mora i silovitost te visinu i doseg tih valova, pak, teško je opisati; za tu svrhu trebala bi nam dodatna galerija.

Zarubačom dovršavamo naše putovanje Konavoskim stijenama, a da smo jedva navratili i do polovice seoskih izlaza na more. S ove točke vide se prva cavtatska hotelska zdanja i najveći konavoski škoj Mrkan. Između njih u zadnjem planu nazire se u popodnevoj ljetnoj izmaglici bjelina zidina i pročelja Dubrovnika.

Ipak, rutu punu prirodnih i kultiviranih atrakcija zaključit ćemo jednim nelijepim, no važnim podsjetnikom. Iako se Konavle mogu ponositi ekološkom očuvanošću, ni one nisu imune na morske naplavine smeća poput ove koju smo pronašli na jednoj lokaciji. A kao što smo na portalu DW pisali u više navrata, posrijedi je opasnost za čitav Jadran, te međunarodni problem.