Komentar: U Barceloni je došlo vrijeme za kompromise | Politika | DW | 23.12.2017
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Komentar: U Barceloni je došlo vrijeme za kompromise

Pobornici neovisnosti Katalonije i nakon izbora imaju većinu u katalonskom parlamentu. Oni bi sada trebali promijeniti svoj kurs ili će kriza biti nastavljena, smatra Barbara Wesel.

Volja birača može biti zagonetna. Jedan od pobjednika prijevremenih parlamentarnih izbora je smijenjeni premijer Carles Puigdemont. Čovjek koji je izazvao tešku krizu između Barcelone i Madrida i koji je od pravnog gonjenja pobjegao u Belgiju. Njegov koalicijski partner, čiji se vođa trenutno nalazi u istražnom zatvoru, optužuje ga za kukavičluk. Katalonci su se odlučili za nastavak debakla i to istim sredstvima.

Vladati iz zatvora ili egzila?

Bez obzira na Puigdemontovo oduševljenje zbog „pobjede demokracije za katalonsku republiku", situacija u kojoj se on nalazi je nepromijenjena. Hoće li Madrid uopće dozvoliti da se Puigdemont vrati u Španjolsku i hoće li njegovim koalicijskim partnerima dozvoliti da ga i dalje podržavaju? Druge dvije stranke koje su za neovisnost izrazile su spremnost za pregovore. Međutim, predsjednici tih stranaka trenutno nisu u dobrim odnosima.

Puigdemont nije političar nego uvjereni borac za samostalnost. On nikada nije slijedio drugi cilj osim neovisnosti. Svejedno mu je radi li se o socijalnoj politici, stanju u kojem se nalaze škole ili zdravstvo. Katalonci ga vole zbog njegovog herojstva. Međutim, njima je potreban premijer s kojim će regija ponovo uploviti u mirne vode.

Žele li separatisti, od kojih se jedan nalazi u zatvoru, a drugi u egzilu, sada imenovati zamjenika zajedničke vlade? Koji bi bio njen cilj? Za jednostranu neovisnost nema većine ni u Kataloniji niti u ostatku Španjolske ili Europe. Međutim, jesu li usijane glave spremne tražiti treći put?

Uzdizanje novih ljudi

Barbara Wesel Kommentarbild App *PROVISORISCH*

Barbara Wesel

Druga pobjednica u Kataloniji se zove Arrimadas. Energična mlada predsjednica stranke se ne plaši agresivne retorike secesionista. Građanski tabor Katalonaca ju je nagradio za borbenost i hrabrost tako što je njena stranka postala najjača stranka u katalonskom parlamentu.

Arrimadas apelira na razboritost građana, neovisnost naziva obmanom i prije svega igra na gospodarsku kartu. Međutim, nedostaje joj koalicijski partner. Socijalisti su preslabi, a konzervativni PP, stranka premijera Rajoya, doživjela je apsolutni pad.

Kraj Rajoyove ere?

Ovi izbori su bez sumnje bili slobodni i demokratski. Španjolski premijer Mariano Rajoy sada mora živjeti s potpuno nepoželjnim rezultatima. Rajoy je od početka krizu pogrešno shvatio i nije pokazao ni politički instinkt niti oprez.

Njegova kontinuirana tvrdoglavost i besmisleni pokušaji da problem oko neovisnosti riješi sudskim putem, uskoro bi mogli označiti kraj njegove ere. Poslije debakla u Kataloniji su Rajoyovi dani odbrojani.

Neželjeni ishod izbora

Demokracija može proizvesti rezultate s kojim nitko neće biti sretan. To važi i za separatiste koji galame na sav glas, ali realno gledano, bilježe neuspjeh. Isto važi i za unioniste koji i dalje ostaju zarobljeni u oporbi. Međutim, ne pomaže sjediti skrštenih ruku i kukati na sav glas: Katalonci moraju živjeti s rezultatima izbora i pronaći izlaz iz trenutne situacije ili će slijediti poziv onih koji već sada traže održavanje novih izbora. Međutim, nije rješenje održavati izbore sve dok njihovi rezultati ne budu odgovarali nekome. U Barceloni je došlo vrijeme za kompromise.

Preporuka uredništva