Komentar: Spuštenog prozora pred terorom
Kako blizu mogu voziti policijski kombiji u zaštiti jednog Golfa? Kad je papa Franjo sjeo ove nedjelje u jedan običan Volkswagen kako bi krenuo na zavšnu svečanost 31. Svjetskog dana mladih, taj toliko drugačiji "Papamobil" se jedva mogao vidjeti. Sa sve četiri strane su ga okružili i vozili maltene branik uz branik, veliki kombiji prepuni službenika sigurnosti, sa sunčanim naočalima i mrgodnog pogleda.
A Papa? Odostraga s desne strane je potpuno spustio prozor, ispružio ruku, sa smješkom uživa u vjetru i s vremenom na vrijeme maše okupljenima. To je papa Franjo "on tour".
Kakve li su se sve bojazni čule uoči ovog susreta katoličke mladeži iz čitavog svijeta! Nakon Pariza i Bruxellesa, Nice i Münchena i toliko mnogo drugih krvavih napada. A Franjo? Prije svog prvog odlaska milijunima ljudi okupljenima na otvorenom, mimo svakog plana je svratio u susjednu crkvu kako bi molio za sve žrtve terora i za kraj takvih zločina. I nakon toga spušta prozor na automobilu.
To se može smatrati naivnim. Mogao je tek lijepo propovjedati i moliti... Ali on je i u Krakovu čuo, neposredno kao jedva koji drugi političar svjetskog ranga, potresna svjedočanstva mladih iz Sirije. I njihovo pitanje: "Gdje je Bog? Bože, ako te ima..." Ali papa Franjo je uputio i drugu poruku: protiv panike, protiv nove mržnje. "Ne želimo mržnju tući s još više mržnje!" (Halo, korisnici socijalnih mreža, to se tiče i vas!)
Ne priznajemo pobjedu mržnje
Pritom se možemo pitati, kakva je to bila manifestacija, taj Krakov. Tamo se šest ili sedam puta pomičete s jednog mjesta na drugi, na kraju se okupite na prostoru veličine dvadeset nogometnih stadiona prepunom ljudi, po svom broju to je grad srednje veličine. I to sve se odvijalo, a to se može mirno reći nakon nedavnog EP, bilo kakvog incidenta. Uglavnom pjevajući, uvijek strpljivo... Mnogo mladih, doduše i među njima nije bilo malo onih koji se teško mogu svrstati u Svjetski dan mladih. Ali svi vjeruju u beskonačnost. Tu vjeru se ne mora dijeliti s njima, ali već i ta manifestacija ostaje provokacija.
Da je i ovaj susret u ovakvim nesigurnim danima prerastao u takvu svečanost, uvelike se može zahvaliti i srdačnosti Poljaka. Čitav grad Krakov, čak i čitava regija stavila se u službu ove šestodnevne manifestacije. Čitav grad je stao kako bi ostavio mjesta za pješake i bicikliste. A poljske snage sigurnosti su u velikoj i po svim pravilima prijateljskoj operaciji, jamčile sigurnost kakva je potrebna za jednu takvu manifestaciju u današnjim danima.
Ali Krakov je bio više od toga. Stotine tisuća mladih ljudi na ulicama bez ikakvog nadzora, preko jednog milijuna na otvorenom prostoru... Utoliko je i to poruka svijetu: potresenost, panika, kraj dosadašnjem načinu života, čak i nove granice i barijere - sve je to prva pobjeda terora. I tako se može razumjeti kritika pape Franje čelništvu Poljske.
Starac u moru mladih vjernika i svi oni, svojom spontanošću, ne žele priznati pobjedu terora. A onda se može i spustiti prozor na automobilu.