Komentar: Neka im je ovo zlato!
Najužasnija su bila lica. Tko je toga kobnog dana 8. srpnja 2014. pogledao lijevo i desno na tribinama stadiona Estádio Mineirão u Belo Horizonteu, mogao je vidjeti samo užas, beznađe, bijes i žalost. Mnogi su rukama prekrili lice jer više nisu mogli gledati to što se događa. Suze su tekle potocima i to među tisućama navijača. Taj poraz od 1:7 u polufinalu između Brazila i Njemačke je, promatrano iz neposredne blizine, bio kolektivni urlik bola. I ta bol tu naciju, koja nogomet voli više nego bilo koja druga, nije popuštao sve od onog dana. "Sramota" kažu gotovo svi Brazilci kad se sjete te utakmice koja je doista bila jedinstvena u povijesti nogometa.
Izbavljenje uzburkane nacije
Ništa nije moglo ispraviti ono što se dogodilo. Svjetsko prvenstvo održano na domaćem terenu izgubiti na takav način je bilo najgore moguće iskustvo za nogometnu naciju kao što je Brazil. Olimpijske igre u kojima su nogometne momčadi uglavnom ograničene na mlade nade nije baš pravi revanš. Ali na Olimpijadi se Brazilu ipak ukazala prilika da barem malo popravi stvari.
Baš kao i na Svjetskom prvenstvu, navijači nisu od svojih nogometaša tražili ništa manje od zlatne medalje. Brazil je stupao kroz natjecanje, tjeran golemom euforijom i čvrstom voljom da ovaj put bude bolje. A da ih je u završnici čekala baš Njemačka, to je bila točka na "i" u dramaturgiji ove utrke za medalju.
Ono što se na kraju vidjelo na Maracani trgalo je živce navijačima: Brazil je poveo, Njemačka je izjednačila, produžeci, jedanaesterci,... U toj nogometnoj lutriji je odlučujući potez izveo upravo tragični heroj Svjetskog prvenstva: superzvijezda Neymar koji je zbog povrede propustio sudjelovati u polufinalu protiv Njemačke na SP-u. Upravo on je posljednjim udarcem ostvario izbavljenje za čitavu naciju koja je taj uspjeh svakako zaslužila.
Brazil zaboravlja svoju bol
Jer svojedobni poraz u utakmici protiv Nijemaca u Belo Horizonteu nije bila jedina mrlja na žuto-zelenim srcima Brazilaca: otkrivena je korupcija sve do najviših mjesta, politički potres, gospodarska kriza, zika-virus, financijski kolaps u Riju. Toliko željena pobjeda u nogometnom turniru Olimpijskih igara naravno da neće riješiti sve te probleme. Ali emocionalno pogođenoj naciji vraća barem malo od njihovog samopouzdanja, što je nešto što se psihološki ne smije podcijeniti. Ta kronična bol onoga 1:7 je ove večeri barem malo popustila.