Koronavirus, politika i zdrav razum
15. ožujka 2020
Više nego bilo što drugo, o stanju naše republike govore male stvari. Na primjer email, u kojem direktor škole našeg sina roditeljima poručuje što je pročitao na interneteskoj stranici Prvog programa njemačke televizije, tagesschau.de: gradonačelnik Berlina najavio je zatvaranje škola. Ali, piše direktor, on nam ne može reći ništa detaljnije, jer još nije dobio službene informacije. „Očito da uprave škola ne moraju biti obaviještene", piše on sarkastično, ali i nekako bespomoćno.
Njemačka je federalna država. Postoji savezna vlada i vlade 16 saveznih zemalja. U nekim oblastima politike, kao što je obrazovna politika, vlade saveznih zemalja samostalno odlučuju, kao recimo sada - hoće li škole biti zatvorene ili ne.Kada je u pitanju zdravlje, odgovornost se spušta čak i na treću razinu, gradova i općina.
Greška u sustavu?
To znači da u Njemačkoj nema centrale iz koje se sve kontrolira, svim upravlja i o svemu odlučuje. Umjesto toga, mora biti rasprava, usuglašavanja i koordinacije. Sada, u vrijeme korona krize, neko to može da vidi kao grešku u sustavu. Može biti da je to tako, ali se trenutno tu ništa ne može promijeniti. Moramo funkcionirati i to na najbolji mogući način. Baš kao što ovu pandemiju moramo iskoristiti na najbolji mogući način. Ovo je kao poplava: brane su se urušile i sada je zadatak da se namještaj odnese na prvi kat. Svi moraju upregnuti - i u slučaju poplave i sada.
Nismo potpuno bespomoćni. Možemo nešto učiniti: da se usporimo i razmislimo. Međutim, to ne znači da svatko treba brinuti samo o sebi. Ne traži se sebičnost, kao što je kupovina nepotrebnih zaliha - nego zdrav razum. Ako idete u kupovinu, možete nešto donijeti i za svoje susjede.
Ljudi će umirati
Zahvaljujući našim modernim sredstvima komunikacije, možemo ostati u kontaktu, razmjenjivati ideje i pružati emocionalnu podršku i ako ne sjedimo jedni pored drugih.
Jer, naravno da će biti žrtava. Zašto bi koronavirus koštao manje ljudskih života od kardiovaskularnih bolesti i normalne gripe? Čak i bez novog virusa, u Njemačkoj svake godine umre oko 850.000 ljudi. Takav je život.
Infekcija koronavirusom nije apokalipsa, mada se širom svijeta upravo tako stilizira. To je jednostavno dodatni rizik. Međutim, taj rizik nitko ne može u potpunosti isključiti i zato neki tako panično reagiraju. Znanstveno je dokazano: ljudi neki rizik vide manjim ako vjeruju da na njega mogu utjecati, za razliku od rizika kojima se osjećaju bespomoćno izloženi.
Život će ići dalje
A što duže odložimo infekciju, tim bolje će ići dalje. Jer, što više zaraženih ljudi odjednom zatraži pomoć zdravstvenog sustava, to će biti veći broj smrtnih slučajeva. Političari to moraju jasno dati do znanja - uvijek iznova. Oni pritom moraju djelovati suvereno i apelirati na zdrav razum građana.
Sada nije vrijeme da se postavlja pitanje je li politika prespora, griješi li ili tko je kriv za ovo ili ono. Sada je vrijeme da od ove teške situacije zajedno učinimo najbolje što možemo. Kasnije možemo suditi i donositi zaključke. Važno je da naučimo lekcije. Što je funkcioniralo, što bismo mogli bolje učiniti sljedeći put?
Jer, jedno je jasno: pandemija može ponovo doći. Možemo biti sretni što sada imamo posla „samo" s koronavirusom, koji 80 posto stanovništva neće gotovo ni osjetiti. To je mogao biti i neki daleko smrtonosniji virus.
Ova kriza ima još jednu dobru stranu: možemo ju iskoristiti kao priliku za preispitivanje nepoželjnih efekata globalizacije. To da Europa više ne proizvodi nešto toliko važno kao što su aktivne tvari za lijekove bila je velika greška. To moramo promijeniti, čak i ako to košta. Također bi trebali preispitati kako se ponašamo prema našim liječnicima, medicinskim sestrama i njegovateljima. Ako korona-virus skrene pažnju na neodržive uvjete u njemačkim bolnicama, onda u svemu ovom zaista ima nešto dobro.
A da: dva sata poslije emaila direktora naše škole, dobili smo i mail sa službenim priopćenjem da će škole u Berlinu biti zatvorene od utorka do kraja uskrsnih praznika 19. travnja. Izuzetak su završni ispiti za maturu koji počinju već za dva tjedna.
Mislim da je to uravnotežena odluka, kao i mnogo toga danas u ovoj republici. Za takve odluke je potrebno vremena. Ali, one nas uče i kako ubuduće neke stvari možemo i bolje obaviti.