1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Hrvatski birači ipak žele promjene

12. rujna 2016

Mada se na prvi pogled čini kako rezultati prijevremenih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj nalikuju onima od prošle jeseni, birači su ipak pokazali da žele promjene, smatra Andrea Jung-Grimm.

https://p.dw.com/p/1K0dG
Kroatien Parlamentswahlen Andrej Plenkovic
Foto: picture-alliance/dpa/A. Bat

Najprije jedna dobra vijest: unatoč snažnom dojmu o oživljavanju ustašluka u Hrvatskoj proteklih mjeseci, krajnje desne stranke na ovim su izborima postigle rezultate koji se uglavnom mogu mjeriti u kategorijama statističke pogreške. To se može zahvaliti i odluci HDZ-a pod vodstvom Andreja Plenkovića koji se odlučio na samostalni izlazak na izbore, bez desničarskih privjesaka, i time onemogućio ulazak ekstremnoj desnici u Sabor "na mala vrata".

I mada se na prvi pogled čini kako izborni rezultati nalikuju onima od prošle jeseni, birači su ipak pokazali da žele promjene. Zasićeni huškačkom retorikom i vraćanjem u bližu i dalju prošlost, prednost su dali pomirljivom i umjerenom Plenkoviću, a svoje nezadovoljstvo politikom etabliranih stranaka iskazali davanjem neočekivano velikog povjerenja Živom zidu – koji su mnogi doživjeli kao jedinu stvarnu alternativu već viđenome.

Milanovićeva pogrešna procjena

Predizborna kampanja se uglavnom svodila na sučeljavanje dva političara za koja se čini da su trebali zamijeniti stranke kojima su na čelu.

Jer dok se Plenković oslobodio desničarskog utega, predsjednik SDP-a i vođa Narodne koalicije Zoran Milanović je očito procijenio da se izbori odlučuju na desnici, pa je svojom uobičajenom nekonvencionalnom retorikom krenuo u lov na njezine glasove. No očito je pogriješio u procjeni. Dapače, to je vjerojatno čak i odbilo dio dosadašnjih SDP-ovih birača.

Milanović je vrlo lakomisleno prokockao veliku prednost koju su mu podarili Karamarko i njegova ekipa na čelu HDZ-a. On nije shvatio da promjena političkog protivnika traži i promjenu predizborne taktike. Sve to je očito sada, makar i prekasno, i sam shvatio te povukao svoje konzekvence.

Za razliku od njega, Plenković je sve stavio na kartu umjerenosti i pokušavao usmjeriti predizbornu kampanju na reforme, a ne na ideološke rovovske ratove. Njegove nastupe mnogi su kritizirali kao bezbojne i dosadne, ali očito je građanima proteklih mjeseci bilo dosta bukača i velikih riječi.

Premalo o politici prema susjedima

Na žalost, u ovoj predizbornoj kampanji premalo se težište stavljalo na nužne gospodarske i socijalne reforme kao i na odnose sa susjednim zemljama, koji su za Hrvatsku, koliko god smatrala da se iz regije izdvojila već samim statusom članice EU-a, od vitalnog interesa. Jer bez obzira u koju asocijaciju ušla, Hrvatska geografski ostaje tu gdje je, okružena istim državama.

Andrea Jung-Grimm
Foto: DW

Ta je tema jedino bila načeta nakon objavljivanja nes(p)retnih Milanovićevih izjava danih na neslužbenom sastanku s hrvatskim braniteljima. Tako se na snimkama koje su procurile u javnost može čuti kako šef socijaldemokrata i potencijalni premijer Srbiju naziva „šakom jada“, a za BiH kaže da nije prava država nego, citiramo, „big shit“.

No osim tog ispada vrlo se malo konkretno i trezveno govorilo o politici prema susjedima. Pogotovo ne o nagomilanim problemima na relaciji Zagreb – Beograd, na kojoj je proteklih tjedana zabilježeno zatezanje do pucanja.

Iz Plenkovićevih izjava se tek može iščitati da je spreman na europski uljuđenu komunikaciju sa svima. Ali i da se odlučno zalaže za konačno rješavanje neugodnih pitanja u odnosima Hrvatske i Srbije, poput pitanja nestalih osoba, ratne odštete i širenja prava hrvatske manjine u Srbiji. Kao najveći problem pak vidi procesuiranje ratnih zločina i nedostatak suočavanja srbijanskog društva s prošlošću.

No hoće li Plenković to uspjeti i provesti ako dođe na vlast, ovisi ne samo o podršci njegove buduće koalicije, nego i o spremnosti i susretljivosti druge strane.

Novi pregovori – ili novi izbori

A sada, nakon što se pobroje izborne pobjede i porazi i povuku konzekvence, slijede novi koalicijski pregovori. HDZ je izborni pobjednik, ali ne može sastaviti Vladu bez treće opcije. No Most je postavio jasne uvjete od kojih ovoga puta neće tako lako odstupiti, jer je na kocki njegova vjerodostojnost. Teoretski bi i SDP mogao krenuti u formiranje većine, ali mala je vjerojatnost za postizanje tako širokog konsenzusa. Na kraju bi kao nužno zlo u obzir mogla doći i velika koalicija, no nju nijedan od potencijalnih partnera stvarno ne želi.

Dakle, pred nama su novi mukotrpni pregovori o formiranju Vlade. Ili novi izbori.