Komentar: Europsko prvenstvo pod lošom zvijezdom
12. srpnja 2021
EURO 2020. je završio dramatičnim i uzbudljivim finalom između Italije i Engleske. No, već odavno je bilo jasno da ovaj turnir, unatoč slikama slavlja, na kraju neće biti bezbrižna ljetna bajka. Bilo je to jasno mnogo prije nego što je pandemija koronom prestrašila čovječanstvo. Sama ideja o paneuropskom nogometnom festivalu naišla je na vrlo malo odobravanja. Tadašnji predsjednik UEFA-e Michel Platini želio je samom sebi postaviti spomenik, a zasigurno i lobirati za vlastite interese.
Puno domaćina znači puno glasova kada je riječ o ponovnom izboru. Uz to još napuhani broj sudionika: 24 umjesto 16 nacija, gotovo svaka druga zemlja u Europi smjela se boriti za naslov na završnom turniru - posebna zahvala prije svega malim nogometnim savezim koje su ga u njegovo vrijeme postavile za predsjednika UEFA-e. Platiniju to nije bilo od koristi. Francuz se 2015. spotakao na korupcijskoj aferi. A EURO 2020 od početka nije stajalo pod sretnom zvijezdom.
Bez obzira na pandemiju
A onda je došla korona. Brzo je odlučeno da se održavanje prvenstva odgodi za godinu dana kada je pandemija prošlog proljeća bijesnila iz dana u dan. Smatralo se da tome nije bilo alternative. No, ubrzo se smatralo da nije bilo alternative sljedećem: ove godine prvenstvo mora biti održano bez obzira na cijenu. Uključujući minimalne zahtjeve od strane UEFA-e kada je riječ o publici za gradove domaćine. Bilbao i Dublin ih nisu mogli ili nisu željeli ispuniti s obzirom na broj zaraženih.
Ostatak od prvobitnih dvanaest domaćina su više-manje dobrovoljno prihvatili nemoralnu klauzulu. UEFA se ponovno našla na udaru kritika. A uz to se kruto držalo paneuropske ideje, što je podrazumijevalo i brojna putovanja.
Odluka da se nastavi utakmica između Danske i Finske unatoč srčanom zastoju Christiana Eriksena ostaje sporna, kao i zabrana isticanje zastave u diginim bojama i odgovarajuće osvjetljenje minhenskog stadiona u bojama tolerancije i protiv diskriminacije.
UEFA-i je nedostajao bilo kakav osjećaj za situaciju. Platinijev nasljednik Aleksander Čeferin potpuno je nestao iz javnosti do pred sam kraj Europskog prvenstva, umjesto da moderira i da objašnjava.
Gubitnici Europskog prvenstva: Löw i UEFA
Europska nogometna federacija veliki je gubitnik ovog Europskog prvenstva. Jednako kao i njemačka momčad na öelu sa sada već bivšim izbornikom Joachimom Löwom. S njegovim opreznim i prestrašenim nogometom nije se mogao ostvariti uspjeh. Prebacivanje lopte s jedne na drugu stranu u nesigurnoj obrani s petoricom braniča, sličan način igre u veznom redu s Toni Kroosom, potpuno nesigurni Leroy Sané i fatalno promašeni udarac povratnika Thomasa Müllera – Europsko prvenstvo je jasno pokazalo da je Löwovo vrijeme isteklo.
Ono što je pozitivno jest kvaliteta izvedbe mnogih momčadi na terenu. Strahovi da bi veliki broj sudionika mogao dovesti do velike razlike u kvaliteti se nisu obistinile. Navodno male nacije poput Finske, Walesa, Švicarske, Ukrajine, Mađarske ili Austrije nisu imale straha pred etabliranim. Uzbudljive igre više su bile pravilo nego iznimka. Osam produžetaka i četiri izvođenja jedanaesteraca bilo je u završnici.
S hrabrošću do naslova
I – neka Njemački nogometni savez pripazi! - hrabrost je nagrađena. Europski prvaci Italija impresionirali su ofenzivnim duhom i kreativnošću, nacionalni izbornik Roberto Mancini vratio je svoju Squadra Azzurra, koja je propustila Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine, na vrh. A njegov polufinalni protivnik Luis Enrique usudio se ne uzeti niti jednog profesionalca iz Real Madrida. To je zapravo "No go" u Španjolskoj. Nakon nastupa svoje momčadi na Europskom prvenstvu, Enrique se više za to ne mora opravdavati.
Je li ovo onda bio dobar EURO 2020 ili loš? Na ovo pitanje se ne može odgovoriti. Bio je to tračak nade, korak natrag u normalu, dok niko ne zna koliko će snažan biti mogući četvrti val pandemije u Europi i kolika će biti uloga Europskog prvenstva u tome. Turnir je unio promjenu u pustoš svakodnevnog života s još uvijek brojnim ograničenjima.
Ostaje samo za nadati se da se utakmice sa 60 000 gledatelja na stadionima u Budimpešti i Londonu neće pokazati kao izvori zaraze onako kako je to bilo u utakmici Lige prvaka između Bergama i Valencie u veljači 2020. godine. To sigurno ne bi vrijedilo.