1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Komedija iz DDR-a u kinu nakon gotovo pola stoljeća

4. srpnja 2009

I u socijalizmu su komedije iz Čehoslovačke, Mađarske ili Poljske bili poslastica svojom ironijom sustava. Ali ne i filmovi iz Istočne Njemačke - tamo je takav film dolazio u "bunker" i prije montaže.

https://p.dw.com/p/Ih52
Prizor iz filma "Ruke u vis ili pucam"
Policajac Holms (Rolf Herricht) mašta o velikoj karijeri - ali u socijalizmu ne može biti kriminalaca.Foto: picture alliance / dpa

Zapravo ne čudi da je scenario za film "Ruke u vis ili pucam" režisera Hans-Joachima Kasprzika prošao sve kontrole komunističkih cenzora i dobio dopuštenje da bude i snimljen. Jer radi se o benignoj komediji o jednom policijskom službeniku koji je bio zadužen za mir i red u jednoj novogradnji. Naravno, u socijalističkoj zemlji "radnika i seljaka" ne može biti kriminala pa je tako i grozničava potraga za ukradenim kunićem završila konstatacijom - da je kunić tek pobjegao u obližnji vrt. Drugim riječima, mladi službenik Narodne milicije koji se povrh toga zove Holms - dosađuje se do beskraja. Sanjari o slavnoj karijeri koji bi postigao u zemlji kriminala poput Velike Britanije i u gostionici svoj san dijeli sa prijateljem sa kojim dijeli čašicu ili dvije.

Režiser i koautor Kasprzik na snimanju filma
Režiser i koautor Kasprzik na snimanju filmaFoto: DEFA-Stiftung Jörg Erkens

Ostvarenje snova radničke klase - vodi u dosadu?

Taj gospodin Pinkas zapravo nije samo prijatelj iz krčme - nego i bivši lopov. Naravno, pobjedom socijalizma i pravde proletera se i on odrekao zločina i živi skromnim životom umirovljenika. Ali ovom prilikom će pomoći svom prijatelju: predlaže mu da zajedno ukradu spomenik grofu Nepomuku sa glavnog trga u gradu. Slijedi čitav niz apsurdnih prizora, a ne nedostaje niti "imperijalistički neprijatelj", američki turist koji želi kupiti ukradeni spomenik.

Ali kada su u istočnonjemačkoj državnoj Upravi za film vidjeli što Kasprziki želi pokazati u kinima radničke države, počela su zvoniti zvona za uzbunu. Kako može uopće reći da ostvarenje svih radničkih ideala, kao što je to bilo u Njemačkoj Demokratskoj Republici, jedino može voditi u - dosadu? I uopće, kako bi jednom službeniku Narodne milicije uopće moglo pasti na pamet počiniti takvu glupost? Ukratko: prvo su pokušali škarama izbaciti, što se proleterima DDR-a nije moglo pokazati - ali nakon toga se u filmu više nije mogao razumjeti, o čemu je uopće riječ. Zato su cenzori postupili jednostavnije: svih 570 kutija snimljenog materijala su strpali u "bunker", daleko od očiju javnosti.

Svečana premijera u Dresdenu - 46 godina kasnije

Prizor iz filma Ruke u vis ili pucam
Za vrijeme DDR-a i autori filma su mogli samo - dići ruke.Foto: DEFA-Stiftung Jörg Erkens

U tom bunkeru je film dočekao i propast zemlje radnika i seljaka, ali je ipak trebalo još dvadeset godina da se taj film restaurira i montira prema izvornom scenariju. Tek ovog tjedna je održana svečana premijera u Dresdenu koju su posjetitelji okončali ovacijama.

Na žalost, na premijeri je bila samo kćer režisera, Anne Kasprizik. Ali se publici predstavio i bivši mladi policijski službenik Holms - glumac Herbert Köfer. On više nije baš tako mlad: navršio je 88 godina, ali je ipak sretan da je konačno ovaj film vidio i u kinu.

Autor: A. Šubić (dpa)

Odg. ur.: S. Matić