Koliko košta useljenje u Bijelu kuću? | Politika | DW | 15.12.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Koliko košta useljenje u Bijelu kuću?

Senatorica Kamala Harris povukla se iz utrke za predsjednicu SAD-a uz obrazloženje da jednostavno nema dovoljno novca za kampanju. Koliko milijarderi imaju veće šanse da pobijede? I je li to pravedno?

Donald Trump u Bijeloj kući (REUTERS)

Donald Trump u Bijeloj kući

„Dvije stvari su važne u politici. Prva je novac, a drugu sam zaboravio", rekao je još 1895. tadašnji američki senator Mark Hanna.

Citat je i danas jednako aktualan. Prema istraživačkom portalu Open Secrets, kandidati, sponzori i interesne skupine su za predsjedničke izbore 2016. godine potrošili 2,4 milijarde dolara. I za izbore sljedeće godine će svota biti barem tolika.

Tko nema dovoljno novca osuđen je na propast. Nedavno se demokratska senatorica Kamala Harris povukla iz utrke. „Moja predsjednička kandidatura jednostavno nema dovoljno financijskih sredstava koja su nužna da bismo nastavili", napisala je ona u elektronskom pismu svojim aktivistima i dodala: „Ja nisam milijarderka."

Lakše je kad si Bloomberg

Doduše, Harris nije sjajno stajala u anketama. Zato je istraživačka novinarka Erin Cauchi uvjerena da je novac za ovu senatoricu bio „samo izgovor" da se povuče. „'Nisam milijarderka' zvuči daleko bolje nego 'stojim loše u ispitivanjima javnog mnijenja'", kaže ova novinarka za DW.

Možda, dakle, novac nije bio jedina prepreka. Ali je sigurno da su pojedini milijarderi, koji su kandidaturu najavili puno kasnije nego Harris, i dalje u utrci. Najpoznatiji primjer je Michael Bloomberg, bivši gradonačelnik New Yorka i osnivač medijskoga koncerna Bloomberg. On je u utrku ušao tek 24. studenoga.

Bivši gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg (picture-alliance/AP Photo/J. Locher)

Bivši gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg

Kako bi mogao sudjelovati u dolazećoj raspravi među demokratskim kandidatima, Bloomberg je morao skupiti određeni iznos donacija – to je uvjet. Pa ipak, medijski mogul nije uzeo ni dolar od donacija. I što će mu? Njegova imovina se procjenjuje na 50 milijardi dolara.

Bloomberg igra upravo na tu kartu – rekao je da će odbijati donacije kako nikakvi lobisti ne bi mogli utjecati na njegove stavove. Već je za prvu seriju televizijskih spotova sam izdvojio 40 milijuna dolara.

Osobno bogatstvo „znatno olakšava kandidaturu", smatra Brendan Glavin, analitičar u neovisnom Nacionalnom institutu za novac u politici. „Bloombergu je svejedno misle li drugi da on treba kandidirati za predsjednika", kaže Glavin za DW. Sam financira kampanju i nije mu bitno bi li mu netko dao donacije.

Bogatstvo je dobra početna pomoć, ali tko ne uspostavi vezu s biračima, njemu ne pomaže ni sav novac ovoga svijeta", dodaje ovaj analitičar.

Može li mu uspjeti ono što je uspjelo Donaldu Trumpu? Da kao super-bogataš uvjeri obične, često siromašne ljude, da razumije njihove probleme i da će se boriti za njih?

„Ne osjećam da me milijunaši i milijarderi predstavljaju. Ne vjerujem da razumiju što je meni važno", kaže  Brittany McElwee, jedna majka iz Virginije. „Otvorilo mi je oči to što se dvoje senatora povuklo iz utrke, dok bogataši praktično sami financiraju kampanje. To pokazuje koliko je proces nepravedan."

Male donacije za Elizabeth Warren i Bernieja Sandersa

Ostali kandidati iz redova Demokrata nisu bogati kao Michael Bloomberg, ali su uspješni u privlačenju donacija.

Elizabeth Warren i Bernie Sanders dobivaju posebno puno novca od ljudi koji uplaćuju 200 dolara ili manje. Za njih dvoje ti mali prilozi predstavljaju više od polovice ukupnog iznosa donacija koje su prikupili. Sanders je od 74 milijuna dolara do sada čak 50 milijuna dobio od malih donatora. Kod Joea Bidena male donacije čine tek 36 posto prikupljene svote.

Elizabeth Warren, Joe Biden i Bernie Sanders na sučeljavanju radi kandidature za predsjednika (Reuters/B. McDermid)

Elizabeth Warren, Joe Biden i Bernie Sanders na sučeljavanju radi kandidature za predsjednika

Po zakonu netko kandidatu može donirati najviše 2.800 dolara. Međutim, daleko više se prikuplja kroz takozvane Super PACs (Political Action Committees, odbori za političku akciju) – tu nema ograničenja. Ovi odbori ne bi smjeli imati izravnu vezu s kandidatom, ali se dobro zna tko koga podržava. Tako se preko njih kupuju TV-spotovi u milijunskim iznosima.

Istraživač Brendan Glavin kaže da su kampanje dobrim dijelom skupe zato što su duge. „Već neko vrijeme smo u kampanji, a potrajat će još skoro godinu dana", kaže on. U Sjedinjenim Državama nema ograničenja da kampanja smije trajati samo kratko razdoblje pred izbore.

Uz to Sjedinjene Države su ogromna zemlja. Kandidati sa svojim karavanima putuju s kraja na kraj. Moraju imati predstavništva makar u svim takozvanim swing states – državama kod kojih nije jasno hoće li prevagu odnijeti republikanci ili demokrati, pa su zato posebno važne za ishod izbora. U uredima rade profesionalci.

Na to valja dodati televizijske spotove i to ne samo na nacionalnoj razini već i one koji su usmjereni na birače u pojedinim saveznim državama. Nije čudo zato što svota brzo postaje vrtoglava pa neki jednostavno nemaju novca da ikada uđu u Bijelu kuću.

Preporuka uredništva