1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kolektivni ugovor za prostitutke

Udo Taubitz23. travnja 2004

Prostitucija je, kako se to uobičajeno kaže, najstariji zanat na svijetu. U Njemačkoj od prilike 400 tisuća žena nudi seks za novac – gotovo svaka druga prostitutka dolazi iz inozemstva. Savezna Vlada osim toga procjenjuje da njihove usluge u Njemačkoj svakoga dana koristi oko milijun i 200 tisuća muškaraca. Godišnji je promet u ovom (uslužnom) gospodarskom sektoru veći od 14 milijardi eura.

https://p.dw.com/p/9ZSR

Prostitucija je dakle bitna stavka u društvu, ali kao ekonomska grana cvjeta u mraku – često je svrstana uz kriminal povezan s drogama, trgovinom ljudima i nasiljem.

U Njemačkoj je već dvije godine na snazi novi Zakon o prostituciji. Cilj mu je, uz ostalo, bio poboljšanje uvjeta rada, zaštita od nasilja i izrabljivanja. Prostitutke se sada mogu čak sindikalno organizirati, ali do sada jedva da se nešto promijenilo. Kako bi bolje upoznao potrebe ”kraljica noći” sindikat uslužnih djelatnosti ver.di naručio je od sociologinje Emilije Mitrović studiju s temom ”radno mjesto prostitucija.

Emilija Mitrović proputovala je cijelu Njemačku i razgovarala s prostitutkama, vlasnicima bordela, policajcima, socijalnim radnicima i financijskim službenicima:

”Uglavnom se radilo o tome da istražim kakav efekt ima zakon o prostituciji. Htjelo se postići poboljšanje socijalnog položaja prostitutki, uglavnom ukidanjem kalauzule o kršenju običajnog prava. One su sada u prilici sudskom parnicom doći do svoje plaće, mogu biti socijalno i zdravstveno osigurane navodeći prostituciju kao zanimanje. Istraživanjem se htjelo vidjeti, kakav je efekt u različitim gradovima i saveznim državama, te u različitim institucijama.”

Kako se pokazalo, većina prostitutki u Njemačkoj još uvijek radije tajno obavljaju svoj posao. Jer, iako je prostitucija sada legalna, one koje prodaju svoje tijelo i dalje su diskriminirane. Ako se u nekom bordelu u Dortmundu dogodi neko kazneno djelo, policija ne registrira samo onu ženu koja je to počinila, nego i sve njezine kolegice. Samovoljnim uredbama o zabranjenim područjima mnogi gradovi potiskuju žene u neomiljena industrijska područja – gdje često postaju žrtve nasilja. Većina Zavoda za rad ne želi posredovati poslove u toj uslužnoj djelatnosti ili ponuditi preškolovanje. A zdravstveni fondovi ne nude nikakvu zdravstvenu preventivu posebno za tu skupinu zanimanja.

Sindikat zaposlenih u uslužnim djelatnostima ver.di doduše je spreman boriti se protiv izrabljivanja žena kojima je seks posao, ali i sam ima premalo konkretnih ponuda. No, kako je najavljeno, na konferenciji za novinstvo na kojoj će se govoriti o prostituciji krajem travnja trebao bi biti predstavljen ogledni sporazum o radu. Što će on regulirati?

"Tu primjerice postoji jedan problem: prema članku 181 a, svodništvo se može tužiti, ako se određuje mjesto rada i radno vrijeme neke žene. No, to se naravno mora regulirati sporazumom o radu... Sporazum zatim određuje regres, naknadu za bolovanje, sistematske preglede za vrijeme radnoga vremena. Osim toga, utvrđuje kako mora postojati fiksna plaća koja se, kao i kod drugih posloprimaca, isplaćuje na tekući račun, a da će se samo jedan dio isplatiti u gotovini. Morat će se dakle napraviti odredba o proviziji.”

No, može li se zamisliti da će vlasnici bordela potpisati takav jedan ugovor? Emilija Mitrović je optimistična.

”Ovdje u Hamburgu imamo jednog vlasnika bordela koji želi isprobati taj sporazum o radu. On vrlo rado želi zaposliti i strankinje i za to traži legalne putove."

Problem novog zakona o prostituciji je da za žene iz inozemstva, koje su ilegalno u Njemačkoj, ne donosi nikakvo poboljšanje, jer nemaju radnu dozvolu. One, dakle ne mogu otići na policiju, ako ih se izrabljuje ili zlostavlja na neki drugi način, jer u tom bi slučaju bili izbačeni iz Njemačke. To osobito pogađa žrtve trgovine ljudima. Za Emiliju Mitrović to je skandal:

”Primjetila sam: prostitucija i rad u kućanstvima jedine su mogućnosti za žene iz siromašnih zemalja da bilo kako zarade novac kada dođu ovdje u zapadnu Europu. Problem je što ih policija stalno hvata, uredi za strance izdaju nalog za izgon iz zemlje, a onda ih se opet prokrijumčari natrag. To znači, one plaćaju nevjerojatno puno novca za ilegalni povratak. A kada bi se tim ženama dopustilo da, na primjer, tri mjeseca ovdje rade u prostituciji, a za to cijelu godinu mogu prehranjivati svoju obitelj negdje u Letoniji ili Ukrajini, tada bi to, držim, bio bolji put.”

Emilija Mitrović je ustvrdila da većina prostitutki i dalje radi u vrlo lošim radnim uvjetima. A većina novca koji zaradi – oduzimaju joj ili svodnici ili oni koji su joj iznajmili sobu. U novije vrijeme čini to i porezna uprava – čim se žene službeno prijave. Pravi problem sociologinja Mitrović zapravo vidi u tome kako se društvo odnosi prema prostituciji. S jedne strane trgovina (ljubavi) danas je nešto normalno, no osobno jedva da se netko želi o tom javno očitovati:

"Taj društveni dvostruki moral, koji osobito imaju oni koji koriste usluge prostitutki, novim zakonom nije ukinut. Dakle, sve dok se oni koji plaćaju za seks ne otkriju i ne kažu kako je to normalni društveni aspekt i mi to koristimo – do tada će prostitucija naravno i ostati negdje skrivena, a time i biti milje u kojem ima kriminala.”