Koga briga za kamionaše? | Gospodarstvo | DW | 08.12.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Koga briga za kamionaše?

I Hrvatska je glasovala protiv novih europskih propisa za vozače kamiona jer se zapadne zemlje optužuju za protekcionizam. Ali tu nije riječ samo o trošku špedicije, nego i o životu kamionaša.

Maltene je apsurdno što su se novim pravilima Europske unije za vozače kamiona dugo protivile ne samo Hrvatska, nego i Poljska, Mađarska, Bugarska, Letonija, Litva – dakle zemlje iz kojih i dolazi golema većina od sada već oko dva milijuna vozača kamiona koje krstare po cestama EU - a protiv su bile i Malta i Irska. Za promjenu je od početka bila Njemačka, ali i Danska, Francuska, Belgija, Austrija, Italija, Luksemburg, Norveška i Švedska su uvidjele kako se tu nešto mora hitno učiniti.

Jer od romantike takvog života u kabini kamiona već odavno nema više ništa: vozače se tjera da ne samo tjednima, nego već mjesecima krstare po cestama. Sa svim posljedicama koje to nose sa sobom: vozači jedva da stignu provesti koji dan kod kuće, a obavezno doba mirovanja provode u kabini kamiona na nekom parkiralištu tko zna gdje u Europi bez barem minimalnih uvjeta za život. To nije samo skrb za vozače, nego tako iscrpljeni vozači koje se tjera da točno na vrijeme dovezu svoj teret su i ozbiljna opasnost u prometu.

Vozač kamiona

Možda još prije tridesetak godina je i bilo romantike u poslu vozača kamiona. Ali sad se to već pretvorilo u robovanje terminima i neopisivim gužvama na cesti.

Nema više vikenda u kabini

Nova pravila su jasna: apsolutno je zabranjeno da vozači svoju „veliku" stanku preko vikenda provode u kamionu. Ako se zateknu na putu, onda im se treba platiti prenoćište u hotelu. To se ne odnosi na poneko noćenje na parkiralištu, ali smisao tih pravila i jest da se vozači najkasnije nakon četiri tjedna puta po Europi moraju vratiti u svoju domovinu na odmor.

Dodatna pravila su odlučena za takozvanu kabotažu, to znači kada neka tvrtka zapravo čitavu svoju uslugu prijevoza obavlja u nekoj drugoj zemlji i što danas nipošto nije rijetkost. Do sad se nije mogao naći dogovor oko takvih slučajeva, ali po ovim novim planovima će vozači i u tom slučaju onda morati dobiti pet dana slobodno između dvije vožnje kako bi stigli vratiti se kući, provesti par dana sa obitelji i onda opet krenuti na posao.

Pregovori ovog utorka među ministrima prometa Europske unije su potrajali punih 14 sati i konačan prijedlog promjena je prihvaćen tijesnom većinom tek iza ponoći. Jer istočne zemlje EU optužuju „stare" članice kako strožim propisima žele zaštiti svoje tržište usluga prijevoza i spriječiti da strane tvrtke dobiju posao.

Parkiralište za kamione.

Umjesto sa obitelji, ovako se onda provode vikendi. I još se mora biti sretan ako se "uhvatilo" parkirno mjesto - i ako vas po noći nisu opljačkali.

Posla ima i previše

Ministri zapadnih zemalja EU doista prigovaraju „novima" kako njihove tvrtke nude usluge prijevoza daleko ispod svake realne cijene. U toj konkurenciji na primjer njemački špediteri nemaju što tražiti. Ali optužba za protekcionizam je zapravo besmislica: zapadni špediteri jednostavno nemaju dovoljno niti kapaciteta da bi pokrili sve veću potražnju za prijevozom robe. To se osobito odnosi na nedostatak samih vozača: u međuvremenu nije rijetkost vidjeti da i tek prispjele izbjeglice u Njemačkoj voze autobuse gradskog prijevoza po njemačkim gradovima jer vozača – nema.

A nema ih iz veoma dobrih razloga: te niske cijene špedicije se lome na leđima vozača. Oni danima sjede za volanom, stoje u kilometarskim zastojima, zaobilaze vječita gradilišta tek da bi uhvatili koji sat sna na koje su zakonski prisiljeni na prenatrpanim, ponekad i opasnim zabačenim parkiralištima. Da ne govorimo o vječitom neprijateljstvu sa vozačima osobnih vozila, o neprestalnoj strepnji od policije – vozi li prebrzo? Ima li dovoljni razmak pred vozilom ispred sebe? Ima li sve papire i opremu? Kazne su u mnogim državama paprene...

Deutschland Ausbildung von Flüchtlingen zu Busfahrern in Mainz (picture-alliance/dpa/P. Zschunke)

Palestinac Isam Al Kasem i Adnan Alali iz Sirije već voze autobus gradskog prijevoza Mainza. Jer vozača kronično nema - i tko će poželjeti takav nezahvalan posao svom djetetu.

A sve to za bijednu nadnicu, pogotovo ako se to preračuna na sate provedene na radnom mjestu – dakle u kabini kamiona. Tko će svom djetetu poželjeti takvo radno mjesto?

Upravo su zemlje porijekla radnika sa istoka Europe već i ovog svibnja bile protiv novog propisa koji regulira rad i socijalna davanja stranih radnika u nekoj drugoj zemlji EU i gdje sad i strane tvrtke moraju plaćati svojim radnicima davanja kakva su u zemlji gdje oni i rade. Tada je već spomenut i problem vozača kamiona, ali su oni bili izuzeti iz tih propisa kako bi se stvorila pravila upravo za njih.

Oko ovih novih propisa vijeća ministra prometa treba još postići dogovor i sa Europskim parlamentom preko kojeg će „nove" članice vjerojatno opet pokušati barem ublažiti odredbe – makar one štite njihove vlastite građane za volanima kamiona. Tek nakon toga bi novi propisi mogli stupiti na snagu.

aš(agencije)

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic