Klimatizacija zgrade iz zemlje

Vjetar, sunce i biomasa su, prema prosudbi stručnjaka koji su sudjelovali na međunarodnoj konferenciji o obnovljivim energijama u Bonnu, ogromna šansa za budućnost i prava alternativa za ograničene rezerve nafte, ugljena i plina.

A da je korijenita promjena moguća, pokazuje i uredska zgrada na zračnoj luci Köln-Bonn. Tamo za ravnomjernu temperaturu u prostorijama skrbi takozvani izmjenjivač topline zraka i zemlje.

Zgrada se izvana ni po čemu ne razlikuje od ostalih u logističkom dijelu aerodroma, a u njoj je smještena tvrtka LSG Sky Chefs – koju još zovu i ”Nebeska kuhinja Lufthanse”. LSG se brine za tjelesnu dobru kondiciju putnika – na tlu priprema objede i piće koje se kasnije poslužuje na deset tisuća metara visine.

Međutim, ono što zgradu ove velike kuhinje čini drukčijom od druhih nije na zemlji, nego pod zemljom: riječ je o vrlo lukavom sustavu za klimatizaciju, koji za zagrijavanje ili hlađenje prostorija koristi temperaturu Zemlje. Njegov centralni dio zakopan je dva metra duboko u zemlji, ali ga sada više nitko ne može vidjeti. Ono što se može vidjeti opisuje Walter Vreden, LSG-ov opunomoćenik za ekologiju:

”Vidjet ćemo odprilike četiri kilometra dugu mrežu cijevi napravljenih od crne plastike promjera trideset centimetara. Svakih pedesetak metara cijevi se spajaju u veliki kolektor promjera oko 70 centimetara, u kojem se može i puzati, što znači u taj dio sustava može se ući, ali je tamo prilično neugodno, jer stalno struji hladni zrak i to relativno velikom brzinom.”

Ispod zgrade paralelno je položeno šezdesetak cijevi – što stručnjaci nazivaju cjevni registar. Cijeli tehnički koncept zove se izmjenjivač topline zraka i zemlje i polako se širi po Njemačkoj. Sve više velikih uredskih zgrada ili tvornica ugrađuje taj sustav, čime se ne samo štedi energija, nego se izbjegava i emisija ugljičnoga dioksida štetnoga za klimu.

Svima je poznato da je ljeti u podrumu hladnije nego na katovima ili na terasi. Sunce doduše zagrijava i tlo, ali ono dio te energije oslobađa u dva smjera: u atmosferu i dublje slojeve zemlje. U usporedbi sa zrakom, tlo je, može se reći akumulator hladnoće, bar ljeti. Zimi je situacija drukčija – atmosfera se brzo hladi, ali tlo sa svojom velikom termičkom masom još dugo čuva toplinu prikupljenu ranijih mjeseci – i tada se ponaša kao akumulator topline.

”Možete si ovako zamisliti: Preko godine temperatura okolnog zraka oscilira, a ta oscilacija temperature zraka, koja ljeti ima vrhunac, a zimi najnižu vrijednost, odražava se i u zemlji, ali sa znatno manjim krivuljama. I ako sada, nekog hladnog dana, kroz taj registar pustite zrak, zrak će pokušati preuzeti temperaturu tla. To znači kod minus 15 stupnjeva, zrak pokušava na primjer doći na plus osam. A ljeti se vanjski zrak topao 34 stupnja pokušava ohladiti na 12 ili 15 stupnjeva" objašnjava Vreden. Sve to se događa u dok zrak prolazi kroz četiri kilometra duge cijevi, da bi zatim bio usmjeren prema gore, u prostorije zgrade. Riječ je o golemoj zračnoj masi. ”Ukupni je volumen 71 tisuća prostornih metara na sat, što je velika količina. Zamislite, u kući je bez ikakv intervencije normalni volumen strujanja zraka 150 kubičnih metara na sat, kaže inženjer Gerd Dibowski.

Zračne cijevi ispod LSG-ove kuhinje svake godine nakupe iznos od više od 100 tisuća kilovat sati – za toliko je rasterećena i klima, budući da izmjenjivač topline praktično nema nikakvih otpadnih plinova. Cijelom sustavu potrebno je vrlo malo električne energije – kako bi se pokrenuli ventilatori u mreži koji kroz filtere za pročišćavanje potiskuju zrak.

"Iskorištavanje temperaturne razlike veće je nego što smo u prvo vrijeme mislili, naglašava Walter Vreden. Iskusili smo da zimi to može biti i do 16 stupnjeva koje praktično uzimamo iz tla.” A prošloga ljeta, kada su se kod mnogih klima uređaji kvarili, zaposleni u LSG-u bili su zadovoljni što je njihova tvrtka instalirala ovaj sustav.