1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kineski princ Porajnja

Yanyan Han16. veljače 2007

Koliko porajnski karneval u međuvremenu ima međunarodni karakter pokazuje jedna priča s juga Bonna. Tamo je, naime, prvi put za dječjeg karnevalskog princa izabran jedan mali Kinez.

https://p.dw.com/p/9s9g
Karneval je meka za goste za svih strana svijetaFoto: picture-alliance/dpa

Jinhao Shu iz okolice Bonna ima samo 11 godina a već je zvijezda. Portretirao ga je čak jedan televizijski tim iz Pekinga. Do prošle jeseni je život dječaka rođenog u južnokineskom Wenzhou protjecao prilično mirno. No onda je u bonnskoj prigradskoj četvrti Dransdorfu biran karnevalski dječji princ. Bio je to početak uzbudljivog razdoblja života ua Jinhaa Shua.

Traži se princ!

U jednoj bonnskoj gostionici se slavi karneval. No još se čeka na vrhunac večeri: gazda gostionice i gosti očekuje dolazak dječjeg princa i princeze.

S krunom na glavi, žezlom u ruci i ogrnut crveni plaštem, Jinhao ulazi u prostoriju – kraljevski. On ne dolazi sam. Već, kako se za jednog princa i priliči – sa svitom. Djevojčice i dječaci iz velikog karnevalskog društva iz Dransdorfa u uniformi se guraju u lokal i pjevaju za svog princa – Jinhaa. On je prvi kineski karnevalski princ u Porajnju.

Otac mu je u Njemačku došao 1989. U početku je radio kao pomoćnik u kuhinji ili na šanku u kineskim restoranima. U međuvremenu sam posjeduje veliki kineski restoran između Kölna i Bonna. Kao gastronomu u Porajnju odmah mu se svidio karneval. Postao je član Velikog dransdorfskog karnevalskog društva, a to oduševljenje je prenio i na čitavu obitelj. Gospođa Nerbauer je također član tog društva. Ona se dobro sjeća kako je izbor za princa pao na malog Jinhaa:

«Prvo je odlučeno da će Madleine biti princeza. Onda se tražio princ. Vijeće je zasijedalo i pitalo Jinhaoovog oca bi li njegov sin bio princ. Jinhao je odmah rekao da bi i bio je presretan. Nama je svejedno je li dječji princ Kinez, Japanac ili dolazi iz neke druge zemlje. Bilo nam je jako drago da je pristao.»

Medijski interes

Jinhaoov izbor privukao je pozornost medija – jer ne radi se o karnevalistu koji se obukao u Kineza, već o pravom kineskom karnevalskom princu – a to je obećavalo zanimljivu priču. No, mali Jinhao se više ne osjeća pravim Kinezom:

«Mama i tata su rođeni u Kini, ali ja sam rođen u Njemačkoj. Samo sam dvije godine živio u Kini – 50 posto sam Nijemac, 50 posto Kinez», kaže on.

Njegovi roditelji gotovo svake godine barem jednom s njim i njegovom malom sestrom putuju u njegovu drugu domovinu – Kinu. U Wenzhoou posjećuju njegovog djeda i baku. Ali jezik je tu velika barijera. Mali Jinhao, naime, ne govori kineski pa se može sporazumijevati s bakom i djedom samo uz prevođenje roditelja. Djeca Kineza koji su u Njemačku doselili 80-etih godina uglavnom govore samo nekoliko rečenica kineskog. Jinhaoova majka to ne smatra problemom:

«Oni su samo mala djeca i mi im ne želimo smetati u njihovom životu. Sami će morati odlučiti što će biti u budućnosti. Oni su ovdje rođeni i ovdje će se i u budućnosti moći dobro snaći. Mi već jako dugo živimo u Njemačkoj. Kada bi se sada vratili u Kinu, za djecu bi tamo bilo neobično.»

Jedno je sigurno - Jinhao se vrlo dobro snašao u ulozi karnevalskog princa.