„Kina nije apolitična na Balkanu“ | Politika | DW | 18.09.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

„Kina nije apolitična na Balkanu“

Kineski kapital u Srbiji vidi šansu za velikim profitom, ali i za ulazak u Europu, kaže za DW Teokaris Grigoriadis, profesor s Instituta za istočnu Europu u Berlinu. Smatra da Kina tako stvara i politički kapital.

DW: Srpski predsjednik Aleksandar Vučić iz Kine će se vratiti s, kako kaže, preko milijardu dolara investicija u Zrenjanin, posebno u buduću tvornicu guma. Nedavno su Kinezi preuzeli Rudarsko-topioničarski bazen Bor s cijenom i dogovorenim investicijama koje također prelaze milijardu dolara. Ima li Kina ima više svježeg novca za ulaganja na Balkanu nego ostali igrači?

Teokaris Grigoriadis: Točno, mnogi su od početka godine primijetili pojačanu kinesku nazočnost na Balkanu i posebno u Srbiji, čija je pozicija veoma važna u infrastrukturnom i prometnom smislu za jugoistočnu Europu i vezu sa srednjom Europom. To bi potencijalno moglo biti problematično za europske integracije Srbije i drugih balkanskih zemalja koje nisu u Europskoj uniji.

Prije nego što popričamo malo više o tome, zašto je balkanski krak takozvanog Novog puta svile toliko važan za Kinu?

Theokaris Grigoriadis

Theokaris Grigoriadis

Kina u načelu može biti u poziciji da diktira pravila i razvoj tržišta na način na koji ne može u zemljama koje su već dio EU-a. Izgledi za profit su za Kinu vrlo dobri. Ako hoćete kompletnu sliku, ovo je vrlo lagodan način za kineski biznis da uđe i nadmeće se s glavnim europskim ekonomijama poput Njemačke i Francuske.

Ako pogledamo velike infrastrukturne pothvate – most Zemun-Borča, brzu prugu Beograd-Budimpešta ili autoput u Crnoj Gori – matrica je ista: kineska banka daje kredit, kineske firme dobiju posao, kineski radnici dođu donoseći kinesku hranu. Balkan kao jedna od poluga za dalji rast kineske ekonomije?

Postoji razlika investicijskog modela koji zastupa EU i onog koji zastupa Kina. Kina je polu-kapitalistička ekonomija s kombiniranim sustavom središnjeg planiranja i kapitalizma. Ima tržište, ali i autoritarni politički sustav koji intervenira u ekonomiju. Ne smije se smetnuti s uma da je vrlo jaka državna regulacija investicija, uključujući i one u inozemstvu. To nije ista stvar kao pravila konkurentnosti EU-a koja su otvorenija, horizontalna i liberalnija pa i dozvoljavaju veće sudjelovanje lokalnih partnera.

Jesu li balkanske države u opasnosti da se prezaduže kod Kine?

To bi mogao biti jedan od ciljeva vanjske ekonomske politike Kine, da veže balkanske budžete za Kinu u trenutku njihovog pristupa EU kako bi Peking indirektno postao ključni igrač u pitanju europskih integracija, posebno bivših jugoslavenskih republika. Ovi današnji projekti mogu na dugi rok biti vrijedan kapital za kinesku politiku.

Do sada pri kineskim investicijama – za razliku od zapadnih, ruskih ili turskih – nije bila primjetna politička agenda ili barem nije bilo političkih uvjeta.

Oni to ne guraju u prvi plan, ali ne treba zaboraviti da Kina gaji paralelizam vanjske politike s Rusijom po većini međunarodnih pitanja što je vidljivo u Vijeću sigurnosti UN-a. Ne treba isključiti mogućnost da Kina može trgovati ekonomskim utjecajem na Balkanu u okviru sve jačeg partnerstva s Rusijom. Pogotovo što se Rusija trenutno pridružuje Kini kao mlađi partner – što je prije samo par godina bilo nezamislivo – zbog slabosti vlastite ekonomije i financija kao rezultat europskih i američkih sankcija. Zato ne treba isključiti da Kina može iskoristiti utjecaj da asistira ili otvori prostor ruskoj politici na Balkanu. Istovremeno, veze Pekinga i Ankare su veoma jake. Ne treba Kinu promatrati kao apolitičnu jer može biti i te kako politična kada je u poziciji da kapitalizira prednosti.

Što bi onda bili politički interesi Kine na Balkanu?

Tu bismo morali ići od zemlje do zemlje i razdvojiti države koje jesu i one koje nisu u Europskoj uniji. Znamo da Njemačka i EU imaju jak interes da se Zapadni Balkan pridruži što brže. Ako bi Kina željela utjecati na europsku politiku, najisplativiji način joj je da to uradi preko Balkana. S racionalnog stanovišta i u pogledu troškova to je očekivano. Pitanje je koliko je Kina spremna pretočiti svoj investicijski kapital u politički. Vjerujem da će to ovisiti od razvoja u drugim svjetskim pitanjima i odnosa Kine i Rusije.

Ne bih se složio s Vama da EU želi što prije pridružiti Zapadni Balkan. Imamo izjave poput one francuskog predsjednika Macrona da EU prvo treba riješiti svoje probleme. Nije li upravo dugogodišnje oklijevanje EU-a otvorilo prostor za druge igrače na Balkanu?

Kao zamjenik direktora Instituta za istočnu Europu, ovdje u Berlinu, mogu reći da je Srbija jedna od naše tri prioritetne zemlje pored Rusije i Ukrajine. Iz političkih i donatorskih krugova nam se signalizira veliki interes za Zapadni Balkan. Vidimo projekte i rastući interes njemačke vlade. Čak i ako to nije uvijek vidljivo, Srbija ima prioritet u politici njemačke vlade i EU u regiji. Slažem se da nisu svi suglasni oko brzine integracija ili da interesi nisu ponekad koordinirani kao što bi trebalo, ali vjerujem da EU razumije koji rizici prijete ako je proces proširenja prespor.

Mislite li da je za zemlju poput Srbije pametno da se oslanja na druge partnere poput Rusije, Kine ili Turske?

Svaka vlada treba imati jasnu političku orijentaciju, a mislim da za to Srbiji mora biti Europa jer ima najveći kapacitet ne samo da omogući najveću financijsku i ekonomsku stabilnost već i da pomogne u rješavanju najvećeg političkog pitanja - kosovskog. Turska, s pitanjem Bosne i Hercegovine, koje je i dalje otvoreno, nije optimalan izbor. Mislim da srpske vlasti trebaju pripaziti da ne daju obećanja prema Rusiji koja će kasnije biti teško preokrenuti tijekom procesa europskih integracija. Kina je, iz tog ugla, vjerojatno najsigurniji izbor za Srbiju, ali uvijek treba voditi računa o komplementarnosti s EU.

Mnogi naglašavaju da je Srbija najlogičniji izbor za kineska ulaganja na Balkanu jer osim ekonomskih sporazuma s EU, ima sporazume i s Rusijom i Turskom. Zašto je Kini važna ta geografska blizina EU?

To je pitanje konkurentnosti. Također, treba uzeti u obzir potrebu država južne i jugoistočne Europe za velikim infrastrukturnim projektima. Do sada ste manje-više imali monopol građevinskih kompanija iz Njemačke, Francuske, Italije… Kina nudi konkurenciju, a u ekonomijama sa slabim financijama to može učiniti, kao ste ranije rekli, nuđenjem cijelog paketa: financije, natječaj, izvođači, sve.

Spomenuli ste već da je Kini isplativo ući u Europu kroz Balkan. Mnogi ekonomisti ukazuju da su na Balkanu jeftine i radna snaga i zemlja, a osim toga Srbija i okolne zemlje nude prilične subvencije investitorima. Je li to pravi put za razvoj ekonomija?

Vrlo sam skeptičan. Ekonomije jugoistočne Europe, bez obzira jesu li dio EU, trebaju bolje metode samoodrživih projekata koji donose profit i mogu stvoriti viškove za dalji razvoj. Ne treba im forma državnog ili državno financiranog kapitalizma koji projekte povezuju s državnim budžetom. Mislim da balkanskim zemljama trebaju investicije koje smanjuju, a ne povećavaju pritisak na vlastitu makroekonomsku situaciju.

*Profesor Teokaris Grigoriadis je stručnjak za političku ekonomiju i komparativne ekonomske sustave na Institutu za istočnu Europu pri Slobodnom sveučilištu u Berlinu. Studirao je ekonomiju i studije istočne Europe na sveučilištima u Ateni, St. Peterburgu, Yaleu, političku ekonomiju je doktorirao na Berkeleyu, a filozofiju u slovenskoj literaturi i kulturi na Sveučilištu Humboldt u Berlinu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka uredništva

WWW-linkovi