Kamen temeljac Europske Unije

Nedugo nakon završetka rata političari zemalja potpisnica puno traže od svojih građana: osnivanje nadnacionalnog tijela koje donosi odluke o industriji ugljena i čelika svugdje nailazi na velik otpor.

Ratni neprijatelji

Prvenstveno u Francuskoj, ali i drugim zemljama koje su za vrijeme Drugog svjetskog rata bile pod njemačkom okupacijom prevladava skepsa. Mnogim ljudima je nezamislivo da s omraženim ratnim neprijateljem započnu tako duboku i dugoročnu suradnju.

Ideja Europske zajednice za ugljen i čelik potječe iz jednog govora tadašnjeg francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana. On je 9. svibnja 1950. rekao: "Predlažemo da se čitava njemačko-francuska industrija ugljena i čelika podredi višem upravnom tijelu, organizaciji kojoj mogu pristupiti i druge zemlje Europe. To će biti temelj europske federacije.“

Temelj Europske unije

Zajednicom za ugljen i čelik države potpisnice (naslovna fotografija) odrekle su se međusobnog naplaćivanja uvoznih carina te drugih ograničenja robnog prometa u zemljama EZUČ-a. Nadležnost za industriju ugljena i čelika prenesena je na zajednički nadnacionalni izvršni organ ("Visoki ured“). Cilj je bio potaknuti proizvodnju ugljena i čelika kao sirovina za obnovu nakon rata te time povećati životni standard zemalja članica.

Zajednica za ugljen i čelik bila je tek početak. Već 1955. godine ministri vanjskih poslova počeli su pregovore o stvaranju Europske ekonomske zajednice koja je osnovana u ožujku 1957. Europska zajednica za ugljen i čelik, Europska ekonomska zajednica te Europska zajednica za atomsku energiju 1. srpnja 1967. spojene su u Europsku zajednicu (EZ). Nakon revolucija u istočnoj Europi i završetka Hladnog rata iz nje je Ugovorom iz Maastrichta 7. veljače 1992. godine nastala Europska unija koja trenutno broji 27 zemalja članica. 17 zemalja Unije kao zajedničku valutu ima euro.

Postignut cilj

Plan da se Zajednicom za ugljen i čelik poveća životni standard stanovništva te da se nadzorom tada najvažnije industrijske grane spriječi mogućnost izbijanja rata ostvaren je. Prvobitna skepsa smanjivala se sukladno iskustvima ljudi s prednostima Zajednice i udruženja koje su iz nje slijedile.

Naposljetku, u čimbenike uspjeha ubraja se i činjenica da su sve zemlje članice od nje imale koristi.