Kako protiv "dumping-plaća"?

Ali, oko zahtjeva za uvođenjem propisa kolika smije biti najniža plaća koalicijski partneri zastupaju različita stajališta.

Od kraja 90-ih godina u Europskoj uniji postoji takozvana smjernica o slanju radnika. Ona propisuje da radnik koji radi u nekoj drugoj članici EU-a ne smije dobivati nižu plaću nego što je minimalna plaća u toj struci i toj zemlji. U Njemačkoj se 1996. u građevinarstvu to pravilo pokazalo kao uspješna zaštita od dumping plaća.

Uvjet za zakonsku minimalnu plaću je kolektivni ugovor između poslodavaca i sindikata. Ali, ono što postoji u građevinarskoj struci, ne postoji u drugim strukama. Tek nedavno je Njemačka to pravilo proširila i na sektor čišćenja pa tako na istoku Njemačke čistači ne mogu biti plaćeni ispod 6,36 eura po satu, a na zapadu Njemačke ispod 7,87 eura.

Socijaldemokrati bi htjeli propisati minimalnu plaću za sve struke. Ali, CDU se tomu protivi, kako naglašava njegov glavni tajnik Ronald Pofalla,

«Ostajemo kod našeg stajališta da odbijamo jedinstvenu minimalnu plaću za čitavu Njemačku.»

Sindikati zahtijevaju da za sve struke bude propisana minimalna satnica od 7,5 eura, ukazujući da to dobro funkcionira u građevinarstvu. Građevinari, međutim, upozoravaju da to nije čarobno rješenje za sve probleme. Jer, u toj struci je od uvođenja minimalne satnice ukinuta gotovo polovica radnih mjesta. I brojni ekonomski stručnjaci vide u tomu opasnost za opstanak radnih mjesta.

Različiti propisi o minimalnim plaćama postoje u 18 od 25 članica Europske unije.