Kafka na meksičkoj granici | Priča dana | DW | 07.04.2017
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Kafka na meksičkoj granici

Američki predsjednik Donald Trump je najavio kako želi SAD učiniti sigurnijim. Paranoja je stigla i do pograničnih prijelaza. To je na svojoj koži iskusila i ekipa DW-a.

Pogranični prijelaz na granici Meksika i savezne zemlje Teksas. Mlada pogranična policajka nas promatra s visokom dozom nepovjerenja: „Otkuda dolazite? Što ste radili u Meksiku?” postavlja jedno te isto pitanje uvijek iznova dok nervozno lista po našim putovnicama. Mi strpljivo odgovaramo: „Mi smo njemački novinari. U Matamorosi smo s jednim poduzetnikom razgovarali o prednostima i nedostacima trgovinskog sporazuma NAFTA", odgovara moj kamerman Florian Kroker. Ja glasno uzdišem. Već je poslijepodne, a čekaju nas termini za snimanje u obližnjem teksaškom Brownswilleu. Ali još se nadam da ćemo ubrzo krenuti. Prerano sam se ponadala. 

Kao na TV-u

Mlada policajka je nesigurna i poziva kolegu. Loš znak. On baca pogled na naše putovnice i nalaže nam da se parkiramo na parkirno mjesto namijenjeno automobilima kojima se želi pokloniti malo više vremena. U sekundi se oko našeg automobila odjednom stvara još nekoliko policajaca. Jedan od njih se dere u poznatom stilu policajaca iz TV-serija. „Ne izlazite iz vozila!" „Mi smo akreditirani njemački novinari, dopisnici iz SAD-a. Želite li vidjeti naše akreditacije?" pitam. No umjesto prihvaćanja moje ponude, naređuje nam da sada ipak iziđemo iz automobila. U nedoumici pitam što se događa, no od policajaca dolaze samo naredbe da ih slijedimo. Vode nas u unutrašnjost postaje. Tamo sjedi desetak policajaca. Svi međusobno govore španjolski. Oduzimaju nam sve predmete, novčanike, mobitele.

Nećete se valjda ubiti?

01.2016 DW Interview Moderatorin Alexandra von Nahmen (Teaser)

Dopisnica DW-a Alexandra von Nahmen

Jedna pogranična policajka me vodi u „ćeliju broj tri". „Sjednite", naređuje. „Bili ste u Afganistanu?" pita me gledajući u moju putovnicu. Objašnjavam kako sam tamo radila jednu reportažu o američkim vojnicima. Policajka nastavlja s pitanjima. Pristojno, ali odrješito: Koliko dugo sam već novinarka? Kako se ono zovem? Privatna pitanja se izmjenjuju sa službenima. „Vidim da ste bili i u Iraku. Vrlo hrabro. Znate, ja ne viđam ovakve putovnice jako često. Možda bih morala raditi u zračnoj luci", kaže s osmjehom. U isto vrijeme odvode kolegu kamermana u jednu drugu ćeliju. Jedan omanji i podeblji policajac je Floriana uzeo „na obradu". Postavlja uvijek iznova ista pitanja u vezi snimanja u Meksiku i rada za DW. Pitanja koji put drugačije formulira nadajući se valjda da će tako Floriana natjerati u proturječje. Policajac izlazi na trenutak, a drugi policajac kaže pogledavajući prema „sumnjivom" kamermanu. „Možda bismo mu trebali oduzeti remen". Na Florijanovo pitanje zašto, policajac mrtav-hladan odgovara: „Pa ovdje Vas zadržavamo protiv Vaše volje, možda ste očajni. Sigurno ne pomišljate na samoubojstvo. Ili?".

Standardni postupak ili standardno šikaniranje?

US-Mexiko-Grenze: Grenze Brownsville (DW/A. von Nahmen )

Granica koju nije jednostavno prijeći

Teatar apsurda se nastavlja. U međuvremenu na granici sjedimo preko sat i pol. I još uvijek ne znamo zašto. Čujem policajce kako razgovaraju: "Imamo li ovdje uopće nekakav slučaj? Što da radimo s njih dvoje?". Polako počinjem biti nervozna. I ljuta. „Što smo skrivili? Što nam se predbacuje?" pitam policajca koji je ispitivao Floriana. “Da ste nešto skrivili, sada biste bili u ćeliji”, kaže s našim putovnicama u rukama. Odjednom nam vraća putovnice i kaže: “Možete ići. Ovo je standardni postupak”. Odlazimo do automobila, provjeravamo nedostaje li nam nešto. I pitamo se koji je razlog za ovu dogodovštinu na granici. Grad Matamoros u kojem smo snimali je poznat kao utvrda dilera i narko mafije. Možda zbog toga? Ili su možda ipak bili sumnjivi mnogi pečati u našim putovnicama. A možda jednostavno ne podnose novinare. U svakom slučaju smo bili presretni što smo ponovno u Teksasu.

 

 

Preporuka uredništva