Kada potres postaje velika katastrofa?

Papa Franjo moli za žrtve, vatikanski vatrogasci priskaču u pomoć - centralna Italija je u opsadnom stanju od kada je u noći sa srijede na četvrtak Umbriju pogodio težak potres. Još uvijek traje očajnička potraga za preživjelima, ali iz ruševina se izvlače i leševi. Najmanje 247 mrtvih i preko 300 ozlijeđenih - dosadašnja bilanca tragedije u Italiji. U isto vrijeme je zemlja podrhtavala i na drugom kraju svijeta, na jugoistoku Azije, s epicentrom u Mijanmaru. On je odnio manje ljudskih žrtava, ali je prouzročio velike materijalne štete i oštećenja značajnih kulturnih spomenika. Da se o ovom potonjem potresu puno manje izvještavalo u Europi ima sigurno veze s blizinom Italije, ali i s raspoloživošću informacija i dostupnošću pogođenog područja.

Faktori rizika

Upravo to je važan aspekt u šestom izdanju Svjetskog izvještaja o riziku koji je ovoga četvrtka predstavljen u Berlinu. Pod vodstvom Instituta za okoliš i sigurnost ljudi pri Sveučlilištu Ujedinjenih naroda stručnjaci ga sastavljaju istražujući različite čimbenike rizika od prvenstveno prirodnih katastrofa u pojedinim zemljama. Težište ovogodišnjeg izvještaja bilo je "Logistika i infrastruktura", odnosno uloga koju ova područja igraju kada su u pitanju prirodne katastrofe. On upućuje na činjenicu da rizik od katastrofe ne ovisi samo o prirodnim faktorima poput geografskog položaja, već i o društvenoj i gospodarskoj situaciji zemlje, o razvijenosti infrastrukture u njoj, kvaliteti zdravstvenog sustava i stupnju obrazovanosti.

Srbija "najnesigurnija"

Na listi koja je rezultat istraživanja stupnja rizika nalazi se 171 zemlja. Najugroženiji od rizika je Vanuatu, otočna država u Tihom oceanu. U nepopularnom vrhu liste su još Tonga, Filipini, Gvatemala, mahom siromašnije i slabije razvijene zemlje. Među razvijenijim i bogatijim zemljama riziku od prirodnih katastrofa je najizloženiji Japan (na 17. mjestu), ali i Nizozemska je s indeksom rizika od preko 8 posto na visokom 49. mjestu. Ove zemlje su prije svega ugrožene zbog svoje prirodne "ranjivosti", jedne od četiri kategorije u ocjeni rizika. Ostale tri su: podložnost katastrofama, manjak kapaciteta za suočavanje s katastrofama i manjak kapaciteta za prilagodbu na njih. Njemačka je u tamno-zelenom, najsigurnijem području i na 147. mjestu, "sigurnija" od Hrvatske koja se nalazi na 125. mjestu, ali također u prilično sigurnom, svijetlo-zelenom području. Puno ugroženije od rizika su, prema Svjetskom izvještaju o riziku, istočne susjede Hrvatske, koje su u žutom području: Srbija je na 68. mjestu, a Bosna i Hercegovina na 91. mjestu. Makedonija je na 98. mjestu.

Siromašnije zemlje - veći rizik

Kada neki potres uništi infrastrukturu, potrebno je imati kapacitete kojima se ti gubici mogu kompenzirati, objašnjava jedan od autora studije Matthias Garschagen: "Alternativne rute koje su prohodne, helikopteri koji mogu sudjelovati u spasilačkim akcijama, željezničke linije, koje su tako konstruirane da im odroni zemlje kojih često ima nakon potresa, ne mogu ništa."

Na svim ovim područjima, kaže njemački stručnjak, nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju imaju velikih deficita. Upravo to je razlog zašto je Mijanmar na listi Svjetskog indeksa rizika na 42. mjestu, a Italija na 119. mjestu iako je u njoj najnoviji potres odnio puno više ljudskih života.

Tehnika - i pomagač i odmagač

Iz izvještaja, osim toga, proizlazi, da u svim zemljama - od najugroženijeg Vanuatua do "najsigurnijeg" Kuvajta - moderna tehnika danas uspijeva doći i do najzabačenijih regija. Preko satelitskih snimki humanitarni djelatnici mogu u samo nekoliko dana definirati razmjere štete prouzročene potresima, sušama, poplavama i olujama. Društvene mreže omogućavaju žrtvama brzu komunikaciju i pomažu u organizaciji obnove.

Ali autori studije upozoravaju na opasnost od slijepog oslanjanja na tehniku. S jedne strane zato što nas iskustva prethodnih godina uče da nas bolja tehnika automatski ne štiti od prirodnih katastrofa. Naprotiv, u katastrofama dolazi do takozvanog efekta kaskada. Tako je 2012. uragan "Sandy" izazvao totalni blackout električne mreže u New Yorku što je blokiralo elektronsku komunikaciju.

S druge strane, socijalne mreže mogu pridonijeti i širenju panike, glasina i dezinformacija koje uvelike odmažu spasiocima.